Asimetrija medžu LJ/NJ i Љ/Њ
Motivacija
Už několiko sedmic Jan van Steenbergen jest mnogo zajety s prěvodženjem viki-interfejsa, da byhmo mogli potom spokojno početi rabotu nad MS Vikipedijeju. To jest spěšno dělo, ibo kratko poslě publikacije našego koda ISO 639-3 uže pojavilo se prědloženje za MS Vikipediju MS projekt v Inkubatoru. Ne hočemo, aby ljudi počeli kopijovati teksty iz Medžuviki, čto jest narušenje avtorskyh prav. Vměsto togo, trěba bude kopirati cělo sodržanje Medžuviki v Inkubator – zajedno s historijeju. V Medžuviki jest avtomatičny transliterator, da by čitatelji mogli izbirati medžu latiniceju i kiriliceju. Očevidno, v Vikipediji on takože bude potrěbny. Tu jest jedin maly problem.
Tutdenj medžuslovjansky pravopis imaje asimetriju medžu latiniceju i kiriliceju, čto se tyče prědavanja digrafov lj i nj na pismu, i to jest objekt našej diskusije niže.
Fonetičny pogled
Sut 3 možne situacije iz pozicije fonetiky (priměry sut zapisane v tutdennom etimologičnom pravopisu):
ljinjoznačajut mekkeLiN:detalj(детаљ),konj(коњ)ljinjoznačajut tvrdeLiN, i poslě togo ide samostojnoJ:injekcija(инјекција),konjunkcija(конјункција)ljinjoznačajut mekkeLiN, i poslě togo ide samostojnoJ:usiĺje(усильје),pisańje(писаньје)
Podolg standarda, v medžuslovjanskoj latinici vse tri situacije trěbujut pisati lj i nj.
Jednakože, v standardnoj kirilici, prva situacija zapisyvaje se s љ i њ, ale v situacijah №2 i №3 pišemo: лј i нј.
Tuta asimetrija tvori problem, že pri transliterovanju љ/лј i њ/нј iz kirilice do latinice dostavajemo: lj/lj i nj/nj. Zatože informacija gubi se, povtorno transliterovanje do kirilice, samorazumno, už davaje љ/љ i њ/њ.
Paradoks je taky: teoretično kirilica dozvaljaje zapisati vse tri situacije bez razširjenja abecedy, koristajuči simboly už dostupne nam: Ј, Л, Љ, Н, Њ:
детаљ,коњинјекција,конјункцијаусиљје,писањје
Ale v latinici my ne možemo najdti prostogo razrěšenja asimetrije bez dodatnogo označenja mekkosti ili tvrdosti bukv L i N v digrafah LJ i NJ, napr.:
detalj,konjin'jekcija,kon'junkcijausiĺje,pisańje
Jaroslav Sergějev
Etimologičny pogled
Imajemo dělo s 4 kategorijami:
- osnovne (tvrde) suglasky, plus c i j:
# - smekčenje:
#ь(napr.konj,bolj,kosť) - jotacija tvrdoj suglasky:
#j(napr.:hot-jų→hoćų,hval-jeńje→hvaljeńje) - jotacija smekčenoj suglasky:
#ьj(napr.pisańje,usiĺje)
Kako to funkcionuje, pokažemo v tabelě niže:
Etimologičny pravopis:
# | l | n | r | t | d | s | z | p | k | c | j |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
#ь | ĺ, lj | ń, nj | ŕ | t́ | d́ | ś | ź | p | č | č | j |
#j | lj | nj | rj | ć | đ | š | ž | pj | č | č | j |
#ьj | ĺ | ń | ŕ | t́j | d́j | ś | ź | pj | č | č | *jj |
Standardny pravopis (lat./kir.):
# | l л | n н | r р | t т | d д | s с | z з | p п | k к | c ц | j ј |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
#ь | lj (љ) | nj (њ) | r (р) | t (т) | d (д) | s (с) | z (з) | p (п) | č (ч) | č (ч) | j (ј) |
#j | lj (љ) | nj (њ) | rj (рј) | č (ч) | dž (дж) | š (ш) | ž (ж) | pj (пј) | č (ч) | č (ч) | j (ј) |
#ьj | lj (лј) | ń (нј) | rj (рј) | tj (тј) | dj (дј) | sj (сј) | zj (зј) | pj (пј) | č (чј) | č (чј) | *jj (*јј) |
- Začto
lь/nьmogut stati iĺ/ń, ilj/nj? Ta razlika ne jest etimologična, ale morfologična. Pišemosiĺnyislovjańsky, ale takožecěljnyiprijateljsky, zatože prosto dodavajemo do korenja sufiksy-ny,-sky, i druge. Palatalizujemo jedinok/g/h– zatosil-ny→siĺny, alerųk-ny→rųčny. To jest malo narušenje etimologije.- Interesno, že tu imajemo až 3 versije:
pȯlny(v značenju: ne prazdny),poĺny(od imennika pol),poljny(od imennika polje).
- Interesno, že tu imajemo až 3 versije:
- Jest razlika medžu palatalizacijeju (
ь) i jotaciju (j), ale poslělinone sběgajut se vljinj. Tako jest vo vsih slovjanskyh jezykah. Jednakože, ako htěli byhmo igrati najvyše «čisto», trěba by bylo pisatiхвалјуiхранјеныzaměstoхваљуiхрањены. Nu, ale to ne jest veliky problem. - Naš problem jest ta poslědnja kategorija (
ьј). Tvoret ju sufiksy-je,-jii končina-jų. Mnogo važno jest to, že te sufiksy možno jest razpoznati. I kromě togo, tamte sufiksy vnoset razliku v gramatiku (roditeljnik množiny-ij, napr.:znańje→znanijzaměstoznanj). Razlika so smekčenjem i jotacijeju takože jest važna, zatože slovjanske jezyky različno podhodet do tutogo pytanja: russky-ие/-ье, ukrajinsky-ння, bělorussky-нне, poljsky i slovačsky-nie, češsky-ní, slovensky-nje, srbohrvatsky i makedonsky-nje(-ње), bulgarsky-не.
My jesmo izbrali slovenečsky (🇸🇮) model, ale ne zabezpametimo, že jest razlika medžu slovenskym i srbohrvatskym modelami. V BCMS jezykah proces byl taky: -#ьје → -#^e (polna jotacija), napr.: *pitьje → piće, zdravьje → zdravlje*. V slovenskom, iz drugoj strany, toj ь kakoby "blokuje" jotaciju, zato slovensky imaje pitje, zdravje.
Etimologično najvyše čisto byl by taky zapis:
pisańje(писањје), ilipisaňje(писаньје);usiĺje(усиљје), iliusiľje(усильје);piťje(питьје), ale standardny pravopis ne imajeť, zato pišemopitje(питје).
Tako razrěšenje by služilo kako dobry kompromis medžu -#ije (🇷🇺🇧🇬☦), -#'e (🇵🇱), -#je (🇸🇮) i -#^e (🇷🇸🇭🇷).
Jan van Steenbergen
Propozicije
1. Opcionalne digrafy ĹJ i ŃJ
Dodati ń (ň) i ĺ (ľ) kako opcionalne dodatky do standardnogo pravopisanja v situaciji nejasnosti, kogdy lj/nj označajut jotovane mekke L/N, napr.: pisańje, usiĺje.
V Medžuviki to uže bylo sdělano čestično i funkcionuje dobro. Dodatočna prědnost togo razrěšenja jest to, že uže ne bude problemov s deklinacijeju.
Akcentuju, že ono jest potrěbno samo za transliteraciju: v normalnoj komunikaciji možno
jest, očevidno, pisati pisanje i usilje kako prědže.
Jan van Steenbergen
2. Minimalno rěšenje
Iz analizy vyše viděli jesmo, že dobra simetrija medžu latiniceju i kiriliceju trěbovala by byti:
- ili 3:3, čto znači "imati latinične analogy" za:
љ/њ,љј/њј,лј/нј. - abo 1:1 (
lj-љ,nj-њ).
Kompromisno rěšenje koristati Ĺ i Ń samo v digrafah ĹJ/ŃJ dělaje standardny pravopis vyše komplikovanym, i zajedno s tym:
- pri učenju, trěbuje pametati dodatno o morfologiji i sufiksah:
učeń-je,usiĺ-je, i zato je izbor:- abo učeniki budut pametati kako sklanjajut se slova, napr:
polje→polj,učenje→učenij; - ili učeniki budut pametati kde trěba pisati črtky nad
LJiNJ, a kde ne, i od togo izvoditi formy roditeljnika; - i prvo, i drugo trěbuje bliz podobno usilje dlja pameti, a zato imajemo pytanje "začto razširjati pravopis", kogdy jego možno ne razširjati?
- abo učeniki budut pametati kako sklanjajut se slova, napr:
- ne jest polno podobno do južnyh jezykov, kde piše se, napr.:
учење🇷🇸,знаење🇲🇰,питане🇧🇬. - ne jest polno podobno do sěvěrnyh jezykov, kde piše se, napr.:
spanie🇵🇱 (a ne:spańje),ученье🇷🇺 (a ne:ученје).
Imenno zato najprosty variant by byl koristati samo ligatury љ/њ v kirilici:
- izguba etimologičnoj informacije byla by ravna medžu alfabetami;
- pytanje najvyše fonetično razumlivogo izgovora slova nikogdy ne može byti polno adresovano bez pogledanja na etimologičny zapis slova;
- vizualno, zapis
знањеiпитањеne zlo by koreloval sзнанье🇷🇺,питання🇺🇦,питане🇧🇬.
Trěba takože pripomněti čitateljam nemožnost polnogo programatičnogo rěšenja problema s љ/лј i њ/нј, ktoro raněje proponovalo se kako alternativa vsakoj reformě jezyka. Na žalost, ne vsaky raz možno izjaviti s 100% uvěrjenostju čto znači někaka rěč – sut homonimy v medžuslovjanskom leksikonu, i v takoj situaciji, jedino algoritmy s umětnoju inteligencijeju (AI) budut smogti točno skazati čto to jest, napr: usiljam kako v ja usiljam (glagol s tvrdym L) abo hvala usiĺjam (imennik s mekkym L).
Jaroslav Sergějev
Nastupne kroky
Prvo, čitatelj može ješče pročitati tutoj dokument, kde obgovarjali se mnoge ine propozicije i pytanja okolo poslědic raznyh reform:
Medžuslovjansko Věče (22.06.2024)
Dalje, trěbujemo obgovoriti s pomočnikami razvoja medžuslovjanskogo jezyka argumenty i kontrargumenty vsakoj propozicije v komentarah niže .
I, v koncu, Medžuslovjanska Jezyčna Komisija glasuje za jedin iz variantov.

