Zamjenice

Osobne i povratne zamjenice

Osobne zamjenice imaju šest padeža — iste kao i imenice, ali bez vokativa. Povratna zamjenica sebe se deklinira kao ty, tebe, ..., jedina razlika je u tome što nema nominativ.

Oblici u zagradama su klitički oblici, tj. slabiji su i uvijek nenaglašeni. Se se koristi u povratnim glagolima: Ja myju se "Ja se perem". Ako treba naglasiti, koristi se duži oblik: Ja myju jedino sebe "Ja perem samo sebe". Nakon prijedloga bolje je koristiti duže oblike: k mně, za tebe.

Singular

	Prvo lice	Drugo lice	Treće lice
			m.r.	s.r.	ž.r.
n.	ja	ty	on	ono	ona
a.	mene (me)	tebe (te)	jego (go)		ju
g.	mene	tebe	jego		jej
d.	mně (mi)	tobě (ti)	jemu (mu)		jej
i.	mnoju	toboju	jim		jeju
l.	mně	tobě	jim		jej

Plural

	Prvo lice	Drugo lice	Treće lice
			m.r. ož.	drugo
n.	my	vy	oni	one
a.	nas	vas	jih	je
g.				jih
d.	nam	vam	jim
i.	nami	vami	jimi
l.	nas	vas	jih

Povratni

n.	—
a.	sebe (se)
g.	sebe
d.	sobě (si)
i.	soboju
l.	sobě

Bilješke

Nakon prijedloga sve zamjenice trećeg lica imaju prefiks n-: jego > do njego; jim > pri njim, itd. (iz tog razloga oblici lokativa jim, jej i jih nikada se ne koriste, jer lokativu uvijek prethodi prijedlog)

Ako vas zanima kako su ovi oblici povezani sa slavenskim jezicima, možete vidjeti njihovu usporedbu ovdje.

Nekoliko dodatnih napomena o upotrebi:

• Budući da svi glagolski nastavci nisu jednako očiti svim govornicima slavenskih jezika, ne preporučuje se ispuštati osobne zamjenice kada su one subjekt rečenice. Bolje je reći ja čitaju, nego samo čitaju, iako potonje također nije nepravilno.
• Prijedlozi mogu upravljati bilo kojim padežom, osim nominativa, ovisno o njihovoj uporabi u slavenskim jezicima.
• Zamjenica on odnosi se na bilo koju imenicu muškog roda, a ne samo na bića muškog spola. Isto tako, zamjenica ona odnosi se na bilo koju imenicu ženskog roda, a ne samo na bića ženskog spola.
• Kao i svi prirodni slavenski jezici, međuslavenski ima razlikovanje T-V, odnosno vy je univerzalna zamjenica drugog lica za oba broja, dok se drugo lice jednine ty koristi samo za obraćanje prijateljima, rođacima i djeci.
• Povratna zamjenica također se može koristiti kao uzajamna zamjenica: Oni bijut se može značiti "Oni tuku sebe", ali češće ima značenje: "Oni tuku jedan drugoga". Da bi se jasnije izrazilo značenje "jedan drugoga", može se dodati formula jedin drugogo, na primjer: Oni bijut se jedin drugogo.

Posvojne zamjenice

Posvojne zamjenice se dekliniraju kao pridjevi, s iznimkom nultog nastavka u muškom rodu jednine. Oblici su sljedeći:

• moj, moja, moje — moj, moja, moje
• tvoj, tvoja, tvoje — tvoj, tvoja, tvoje
• naš, naša, naše — naš, naša, naše
• vaš, vaša, vaše — vaš, vaša, vaše
• svoj, svoja, svoje — svoj, svoja, svoje

U trećem licu najčešće se koristi genitiv odgovarajuće osobne zamjenice: jego, jej, jih. Ovi oblici se ne dekliniraju. Alternativno se mogu koristiti i sljedeći oblici koji se dekliniraju kao pridjevi:

• jegov, jegova, jegovo — njegov
• jejin, jejina, jejino — njezin
• jihny, jihna, jihno — njihov, njihova, njihovo

Kada je vlasnik također subjekt rečenice, koristi se povratna zamjenica svoj, bez obzira je li subjekt u trećem licu ili ne: Ja myju svoje avto "Ja perem svoj automobil". Obratite pozornost na razliku u značenju kada se povratna zamjenica odnosi na subjekt u trećem licu:

• Pjotr dal Ivanu svoju knigu — Petar je dao Ivanu svoju [= Petrovu] knjigu
• Pjotr dal Ivanu jegovu knigu — Petar je dao Ivanu njegovu [= Ivanovu] knjigu

Postoje također upitne, određene i neodređene posvojne zamjenice: čij (čiji), ničij (ničiji), něčij (nečiji) itd. One se sklanjaju kao moj. Za druge oblike pogledajte odjeljak o korelativima.

Kao i pridjevi, posvojne zamjenice se slažu s imenicom koju određuju u rodu, broju i padežu. Osim u muškom rodu u nominativu i akuzativu jednine, njihova deklinacija je identična deklinaciji pridjeva: moj, tvoj, naš, vaš, svoj i čij — kao svěži; jegov, jejin i jihny — kao dobry):

Singular

	m.r. (živo)	m.r. (neživo)	s.r.	ž.r.
n.	moj		moje	moja
a.	mojego	moj		moju
g.	mojego			mojej
d.	mojemu			mojej
i.	mojim			mojeju
l.	mojem			mojej

Plural

	m.r. (živo)	m.r. (neživo)	s.r.	ž.r.
n.	moji	moje
a.	mojih
g.	mojih
d.	mojim
i.	mojimi
l.	mojih

Pokazne zamjenice

Osnovna pokazna zamjenica je toj (ovaj, taj), i treba je koristiti kada nema potrebe za jasnim razlikovanjem "ovaj ovdje" i "onaj tamo".

Ako trebamo biti precizniji, najjednostavnije rješenje je koristiti tutoj za "ovaj" i tamtoj za "onaj, onaj tamo". One se dekliniraju na sljedeći način:

Singular

	m.r. (živo)	m.r. (neživo)	s.r.	ž.r.
n.	toj		to	ta
a.	togo	toj		tu
g.	togo			toj
d.	tomu			toj
i.	tym			toju
l.	tom			toj

Plural

	m.r. (živo)	m.r. (neživo)	s.r.	ž.r.
n.	ti	te
a.	tyh
g.	tyh
d.	tym
i.	tymi
l.	tyh

Napomene

1. Manje jednostavno, ali povijesno točnije je sljedeće troskupno razlikovanje: sej (ž.r. sa, s.r. se) za "ovaj", toj za "taj" i onoj za "onaj". Treba imati na umu, međutim, da je sej praktično nestao iz većine suvremenih jezika, osim nekoliko fosiliziranih ostataka. Stoga možda neće uvijek biti razumljiv.
2. Još jedna pokazna zamjenica je ov, koja znači isto što i sej. Međutim, njezino značenje se veoma razlikuje u suvremenim jezicima.
3. Tutoj, tamtoj, ov i onoj se dekliniraju kao toj.
4. Umjesto množinskih oblika tyh, tym i tymi ponekad se može naići na těh, těm i těmi.

Odnosne zamjenice

Najčešće korištena odnosna zamjenica je ktory. Ona se deklinira kao običan pridjev. Alternativno se može koristiti južnoslavensko koj (deklinira se kao moj). Njihova značenja su identična, i mogu se koristiti međusobno zamjenjivo.

Treća varijanta je arhaičnije iže – koristi se u nominativu za sve rodove, kako u jednini, tako i u množini; u ostalim padežima sklanja se kao oblik osobne zamjenice on/ona/ono s nastavkom -že: jegože (m.r. g. j.), jemuže (m.r. d. j.) itd.

Upitne zamjenice

Upitne zamjenice su kto (tko) i čto (ili što) (što). One se sklanjaju na sljedeći način:

	tko?	što?
n.	kto	čto
a.	kogo
g.		čego
d.	komu	čemu
i.	kym	čim
l.	kom	čem

Upitni atributi su koj (sklanja se kao moj) (koji) (umjesto njega također se može koristiti ktory), posvojna zamjenica čij (čiji) (vidi gore) i pridjev kaky (kakav).

Neodređene zamjenice

Ovo je velika skupina zamjenica i atributa, većina kojih se redovito tvori od upitnih zamjenica. Postoji nekoliko kategorija:

• Koji se odnose na sve predmete (univerzalni) (vs-): vsi ili vsekto (svi, svatko), vse ili vsečto (sve); ves (ž.r. vsa, s.r. vse (cijeli, sav; svi)); cěly (cijeli, sav); vsaky (svaki, svakakav); vsekaky (svake vrste, svih vrsta); vsečij (svačiji).

• Koji se ne odnose ni na jedan predmet (negativni) (ni-): nikto (nitko), ničto (ništa), nikoj, nijedin i nikaky (nijedan, nikakav), ničij (ničiji).

• Koji se odnose na jedan neodređeni predmet (ně-): někto (netko), něčto (nešto), někoj (nekakav), někaky (neke vrste), něčij (nečiji).

• Koji se odnose na nekoliko neodređenih predmeta (poně–): poněkoj (neki, nekoliko), poněkaky (nekoliko vrsta).

• Koji se odnose na veliku skupinu predmeta: mnogy (mnogo, brojan).

• Koji se odnose na bilo kojeg člana skupine (-koli, -nebud, libo-): ktokoli, libokto, kto-nebud (bilo tko, itko), čtokoli, libočto, čto-nebud (bilo što); kojkoli, libokoj, koj-nebud (bilo koji), kakykoli, libokaky, kaky-nebud (bilo kakav); čijkoli, libočij, čij-nebud (bilo čiji). Za označavanje ravnodušnosti može se koristiti prilog bylo: bylo kto (bilo tko, tko god), bylo čto (bilo što, što god) i tako dalje.

• Koji se odnose na drugi predmet skupine (in-): inokto (netko drugi), inočto (nešto drugo), iny (drugi), inočij (nečiji drugi).

Vsekto, nikto, něčto, čtokoli i slično se sklanjaju kao kto i čto. Slično tome, nikoj, něčij i slično se sklanjaju kao koj i čij (i stoga, kao moj). Ves (sav) se sklanja na sljedeći način:

Singular

	m.r. (živo)	m.r. (neživo)	s.r.	ž.r.
n.	ves		vse	vsa
a.	vsego	ves		vsu
g.	vsego			vsej
d.	vsemu			vsej
i.	vsim			vseju
l.	vsem			vsej

Plural

	m.r. (živo)	m.r. (neživo)	s.r.	ž.r.
n.	vsi	vse
a.	vsih
g.	vsih
d.	vsim
i.	vsimi
l.	vsih

Zamjeničke priloge

Jedan od najboljih Zamenhofovih izuma bila je njegova tablica korelativnih riječi, grupa međusobno povezanih zamjenica, pridjeva i priloga. Te riječi su zadržane što pravilnijima, ali ne na štetu prepoznatljivosti za govornike slavenskih jezika. Neke praktički nemoguće riječi su izostavljene, a neki drugi pravilni oblici zamijenjeni su oblicima koji su uobičajeni u prirodnim jezicima. Nepravilni oblici (tj. oni koji ne izgledaju kako bi trebali prema tablici) prikazani su kurzivom.

	pitanje k-	ovdje s-	tamo t-	ondje on-	neki něk-	nekoliko poněk-	bilo koji k-nebud, k-koli		ni nik-	svaki vs-	drugi in-
koji?	koj	sej, tutoj	toj, tamtoj	onoj	někoj	poněkoj	koj-nebud	kojkoli	nikoj, nijedin	vsaky	iny
tko?	kto				někto	—	kto-nebud	ktokoli	nikto	vsekto, vsi	inokto
što?	čto	se	to	ono	něčto	poněčto	čto-nebud	čtokoli	ničto	vsečto, vse	inočto
koliko?	koliko	seliko	toliko	onoliko	několiko	—	koliko-nebud	kolikokoli			—
čiji?	čij	—			něčij	—	čij-nebud	čijkoli	ničij	vsečij	inočij
kakav?	kaky	saky	taky	onaky	někaky	poněkaky	kaky-nebud	kakykoli	nikaky	vsaky	inaky
kako?	kako	sako	tako	onako	někako	poněkako	kako-nebud	kakokoli	nikako	vsako	inako
gdje?	kde	sde, tu	tude, tam	onde	někde	poněkde	kde-nebud	kdekoli	nikde	vesde	inde
kamo?	kamo	samo	tamo	onamo	někamo	—	kamo-nebud	kamokoli	nikamo	vsamo	inamo
kada?	kogda	segda, sejčas	togda	onogda	někogda	poněkogda	kogda-nebud	kogdakoli	nikogda	vsegda	inogda
kuda?	kudy	sudy	tudy	onudy	někudy	—	kudy-nebud	kudykoli	nikudy	vsudy	inudy
odakle?	odkudy	odsudy	odtudy	odonudy	odněkudy	—	odkudy-nebud	odkudykoli	odnikudy	odvsudy	odinudy
zašto (svrha)?	čemu	—	tomu	—	něčemu	—	čemu-nebud	čemukoli	ničemu	—	—
zašto (razlog)?	začto	—	zato	—	zaněčto	—	začto-nebud	začtokoli	zaničto	—	—

Bilješke

• U svim slučajevima gdje se pojavljuje koj, može se koristiti ktory.
• U svim slučajevima gdje se pojavljuje -gda, može se koristiti -gdy.

Pravne informacije

This article has been ponovno objavljeno with the permission of its original author, Jan van Steenbergen.