Glagoli

Automatski prijevod

Ovaj članak je automatski preveden i može sadržavati pogreške. Pružanje prijevoda na više od deset jezika je izazovan zadatak i veselimo se vašoj pomoći. Kontaktirajte nas na Discord ako nam želite pomoći poboljšati kvalitetu naših prijevoda. Alternativno, možete predložiti popravke izravno putem GitHub.

Svršeni i nesvršeni vid

Jedna od najvećih noćnih mora ljudi koji uče slavenske jezike su glagoli, koje karakteriziraju mnoge različite konjugacije, iznimke i iznimke na iznimkama. Neslavenima se možda najteže naviknuti na leksički vid: većina glagola postoji u dva različita oblika („vida”), svršenom i nesvršenom. Većina svršenih glagola ima nesvršeni pandan i obrnuto. Obično ih je potrebno učiti odvojeno. Koliko god ovo bilo komplicirano za strance, to je vrlo karakteristično obilježje slavenskog, sveprisutno u svim slavenskim jezicima, pa se stoga ne može izbjeći u međuslavenskom. Sve što možemo učiniti je učiniti sustav što transparentnijim i regularnijim. Ipak, oba su oblika, svršeni i imperfektivni, u rječniku navedena zasebno.

Ukratko, perfektni aspekt fokusiran je na rezultat radnje, a ne na samu radnju. Ovisno o vremenu, to znači da je radnja već dovršena ili da će biti dovršena u nekom trenutku. Imperfektivni aspekt, s druge strane, fokusira se na samu radnju; označava da se na referentnoj točki radnja odvija ili se odvijala. Također može izražavati proces koji je u tijeku, naviku ili radnju koja se ponavlja: ja čital jesm knigu (imperfektiv) znači „čitao sam knjigu” ili „čitao sam knjigu”, ja pročital jesm knigu (svršeni vid) znači „imam pročitao knjigu (i završio je)”.

Glagoli bez prefiksa gotovo su po definiciji nesvršeni. Većina nesvršenih glagola ima svršeni ekvivalent koji znači potpuno istu stvar, osim što se usredotočuje na rezultat radnje. Općenito, ova savršena inačica nastaje dodavanjem prefiksa: dělati (impf.) > sdělati (pf.) „raditi” čistiti (impf.) > izčistiti (pf.) „čistiti” pisati (impf.) > napisati (pf.) „pisati”

Općenito, međutim, svrha stavljanja prefiksa ispred glagola je modificiranje njegovog značenja. Dok u slučaju pisati prefiks na- jednostavno pretvara u svršeni glagol, mogu se koristiti i drugi prefiksi, na primjer za- u zapisati „snimiti, registrirati” ili @ @15 u podpisati „potpisati, pretplatiti se”. Budući da je rezultirajući glagol uvijek svršen, potreban je „sekundarni” nesvršeni glagol koji se temelji na njegovom svršenom ekvivalentu. Ovi nesvršeni glagoli tvore se na sljedeći način:

• kada svršeni glagol završava na -ati, nesvršeni glagol ima završetak -yvati (nakon mekog suglasnika -ivati): dokazati (pf.) > dokazyvati (impf.) „dokazati”, poddržati (pf.) > poddrživati (impf.) „održavati”
• kada svršeni glagol završava na -iti, nesvršeni glagol ima završetak -jati (pri čemu sj/zj/tj/dj/stj/zdj postaje š/ž/č/dž/šč/ždž). Prethodni samoglasnik je produljen (na primjer o > a): napraviti (pf.) > napravjati (impf.) „usmjeriti”, pozvoliti (pf.) > pozvaljati (impf .) „dopustiti”, oprostiti (pf.) > opraščati (impf.) „pojednostaviti”
• kada osnova svršenog glagola ima samo jedan slog, nesvršeni glagol ima završetak -vati: priznati (pf.) > priznavati (impf.) „priznati”, ukryti (pf.) > ukryvati (impf.) „sakriti”

Ponekad su parovi aspekata nepravilni, na primjer nazyvati (impf.)/nazvati (pf.) „pozvati, imenovati”, prihoditi (impf.)/prijdti (pf.) „doći” , podimati (impf.)/podjeti (pf.) „zauzeti se, poduzeti”.

Posebna kategorija glagola po vidu su glagoli kretanja. Za razliku od drugih glagola, oni obično trosmjerno razlikuju: nesmjerni imperfektiv, smjerni imperfektiv, svršeni. Prvi od njih izražava kretanje bez ikakvog određenog smjera, te stoga nema svoj savršeni ekvivalent. Na primjer:

	non-directional	directional impf.	perfective
to go (by foot)	hoditi	idti	pojdti
to by (by transport)	jezditi	jehati	pojehati
to fly	lětati	letiti	poletiti
to run	běgati	běgti	poběgti
to climb	laziti	lězti	polězti
to crawl	polzati	polzti	popolzti
to swim	plavati	plyvti	poplyvti
to sail	plavati	pluti	popluti
to fall	padati	pasti	upasti
to carry	nositi	nesti	ponesti
to transport	voziti	vezti	povezti
to lead	voditi	vesti	povesti

Na primjer: Igor jezdil po Moskvě „Igor se vozio po Moskvi”. Igor jehal do Moskvy „Igor je vozio do Moskve”. Igor pojehal do Moskvy „Igor je otišao u Moskvu”.

Kad neusmjereni glagol kretanja ionako ima smjer, to izražava naviku: Igor jezdil do Moskvy „Igor je [uvijek|često] išao u Moskvu”.

Osim hoditi, idti i pojdti, postoji i riječ pohoditi, koja može izraziti „šetati malo”, ali i „hodati u više smjerova”.

U složenicama s prefiksom nesmjerni se oblik upotrebljava za nesvršeni glagol, a smjerni oblik za svršeni glagol: odhoditi (impf.)/oditi (pf.) „otići” dolětati (impf.)/doletiti (pf.) „stići (letom)” prinositi (impf.)/prinesti (pf.) „donijeti”

Konjugacija

Aspekt je jedna stvar na koju bi moglo potrajati neko vrijeme da se naviknete, a konjugacija je druga. Slavenske jezike karakterizira velik broj različitih konjugacija, kombinacija konjugacija („razreda”), izuzetaka i nepravilnih glagola. Osim toga, slavenski jezici imaju različit broj načina i vremena, a tri jezika (slovenski, gornji i donji lužičkosrpski) imaju i posebne oblike za dvojinu. Glagolska konjugacija u međuslavenskom maksimalno je pojednostavljena, uz očuvanje naturalizma i bez pribjegavanja umjetnim rješenjima. Kao rezultat:

• Glagoli se konjugiraju za tri lica i dva broja.
• Postoje tri osnovna vremena: sadašnje vrijeme, prošlo (svršeno) vrijeme i buduće vrijeme. Osim toga, postoji neobavezno imperfektno vrijeme i neobavezno pluperfektno vrijeme.
• Postoje tri načina: indikativ, uvjet i imperativ.
• Nadalje, tu su participi, imperativi, glagolske imenice.
• Konjugacija je što pravilnija, a nepravilnost ostaje ograničena na one slučajeve kada se doista ne može izbjeći.
• Slavenski sustav brojnih glagolskih razreda (konjugacija) svodi se na sustav od dva temelja (infinitiv i prezent) i dvije konjugacije.
• Ograničen je broj glagola s prezentskom osnovom koji se ne mogu redovito izvoditi iz infinitiva.
• Završeci su jedinstveni, tako da je bez obzira na konjugaciju svaki oblik odmah prepoznatljiv.

Infinitivna osnova i osnova sadašnjeg vremena

U rječniku se glagoli uvijek navode u infinitivu. Svi infinitivi imaju završetak -ti: dělati „učiniti, napraviti”, uměti „moći, moći”, prositi „tražiti”, nesti „nositi”, pisati „moći pisati”, čuti „osjećati”, kovati „kovati”, tegnuti „vući”. Obično je poznavanje infinitiva dovoljno za poznavanje cijele konjugacije glagola.

Infinitivna osnova nastaje uklanjanjem završetka -ti i služi kao polazište za prošla vremena, kondicional, participe prošlosti i glagolsku imenicu.

Infinitivi su gotovo uvijek pravilni, tako da završetak -ti ne mijenja infinitivnu osnovu. To je također slučaj u glagolima kao što su mogti „mogu”, pekti „peći”, běgti „trčati” itd. (umjesto očekivanih, ali manje transparentnih moči, peči i běči). Jedina iznimka su glagoli na -sti: u većini slučajeva njihova infinitivna osnova završava na d, ponekad i na t ili s. Na primjer klasti „položiti, staviti”, pasti „pasti” i gnesti „zdrobiti” imaju korijene klad-, pad- i gnet-. Kako bi se ti padeži razlikovali od nesti (osnova: nes-) i sličnih, u rječniku su predstavljeni na sljedeći način: klasti (klad-e), gnesti (gnet-e).

Obično se osnova sadašnjeg vremena (koristi se za sadašnje vrijeme, imperativ i participe sadašnjeg) može redovito biti izvedena iz osnove infinitiva. Postoji razlika između prve i druge konjugacije:

• Prva konjugacija:
  • kada infinitiv završava na suglasnik, prezent mu je identičan: nesti > nes-, vezti > vez-, klasti (< klad-ti) > klad-
  • glagoli na -ati, jednosložne osnove koje završavaju na samoglasnik, a niz glagola na -ěti ima -j- dodan u infinitivnu osnovu: dělati > dělaj-, uměti > uměj-, biti > bij-, @ @103
  • glagoli na -ovati imaju osnovu sadašnjeg vremena -uj-: kovati > kuj-, organizovati > organizuj-
  • glagoli na -nuti imaju osnovu sadašnjeg vremena -n-: tegnuti > tegn-, dvignuti > dvign-
• Druga konjugacija:
  • glagoli na -iti i većina glagola na -ěti imaju osnovu sadašnjeg vremena -i-: hvaliti > hval-i- „hvaliti”, viděti > vid-i- „vidjeti”

Brojni glagoli koriste zasebni korijen u sadašnjem vremenu. U većini slučajeva to su glagoli mješovite a/j, a/i i ě/i klase u slavenskom jeziku. Aktivni korisnik Interslavic-a morat će naučiti oba oblika. Primijetit će, međutim, da se u većini slučajeva stvaranje ovog drugog korijena događa na predvidljiv način. Kad god se osnova sadašnjeg vremena ne može izvesti iz infinitiva primjenom gornjih pravila, bit će navedena u rječniku. Nekoliko primjera: pisati (piš-e) „pisati”, htěti (hoč-e) „htjeti”, spati (sp-i) „spavati”, zvati (zov-e) „nazvati”, brati (ber-e) „uzeti (impf. )”, vzeti (vozm-e) „uzeti (pf.)”.

Sadašnje vrijeme

U sadašnjem vremenu završeci za dvije konjugacije su sljedeći:

• Prva konjugacija (korijenci završavaju na suglasnik): -u, -eš, -e, -emo, -ete, -ut
• Druga konjugacija (konjugacija i): -ju, -iš, -i, -imo, -ite, -et

Umjesto -u/-ju u prvom licu jednine može se koristiti i -em/-im: nesem, hvalim. Prvi su karakteristični posebno za istočnoslavenske i poljske, a drugi za slovačke i južnoslavenske.

Zapadni i južnoslavenski jezici također imaju treću konjugaciju, koja se temelji na kontrakciji nizova -aje-, što rezultira završecima: -am, -aš, -a, -amo, -ate, -ajut.

First conjugation

infinitive	dělati	nesti
present-tense stem	dělaj- / děl-	nes-
ja	dělaju / dělam	nesu / nesem
ty	dělaješ / dělaš	neseš
on/ona/ono	dělaje / děla	nese
my	dělajemo / dělamo	nesemo
vy	dělajete / dělate	nesete
oni/one	dělajut	nesut

Second conjugation

infinitive	hvaliti	viděti
present-tense stem	hval-i-	vid-i-
ja	hvalju / hvalim	vidžu / vidim
ty	hvališ	vidiš
on/ona/ono	hvali	vidi
my	hvalimo	vidimo
vy	hvalite	vidite
oni/one	hvalet	videt

Bilješke:

• Ako korijen završava na k ili g, postaje č ili ž prije -e-. Dakle: mog-eš > možeš, pek-eš > pečeš.
• Ako je u drugoj konjugaciji krajnji suglasnik osnove s, z, t, d, st ili zd, on se spaja s j u š, ž, č, dž, šč, ždž: prositi > pros-ju > prošu, viděti > vid-ju > vidžu.

Prošlo vrijeme

U osnovi, postoje dvije različite metode za suočavanje s prošlim vremenom. Najčešće se koristi složena prošlost, nastala kombinacijom sadašnjeg vremena glagola byti „biti” s takozvanim L-participle. Ovaj particip ima značenje slično „biti u stanju da ste nešto učinili”, a formira se dodavanjem završetka -l (jednina muškog roda), -la (jednina ženskog roda), -lo (jednina srednjeg roda) ili @ @179 (univerzalna množina) na infinitivnu osnovu.

U trećem licu, oblici byti (je, jest, sut) obično se izostavljaju, iako to nije obavezno.

Ovaj sustav daje nesvršeno vrijeme kada se primjenjuje na nesvršene glagole (ja jesm dělal „I did, I was doing”), i svršeno vrijeme kada se primjenjuje na svršene glagole (ja jesm sdělal „I have done”).

infinitive	dělati	nesti	hvaliti
infinitive stem	děla-	nes-	hvali-
ja	jesm dělal(a)	jesm nesl(a)	jesm hvalil(a)
ty	jesi dělal(a)	jesi nesl(a)	jesi hvalil(a)
on ona ono	dělal dělala dělalo	nesl nesla neslo	hvalil hvalila hvalilo
my	jesmo dělali	jesmo nesli	jesmo hvalili
vy	jeste dělali	jeste nesli	jeste hvalili
oni/one	dělali	nesli	hvalili

L-particip se uvijek pravilno tvori osim kod jednog glagola: idti „ići” ima šel, šla, šlo, šli „otišao” (ponekad se piše išel itd.). To vrijedi i za njegove spojeve: pojdti > pošel, vojdti > všel itd.

Dodatna prošla vremena

Starocrkvenoslavenski, kao i većina južnoslavenskih jezika, koristi složenije rješenje, razlikujući imperfekt, perfekt, pluperfekt i aorist vremena. Međuslavenski projekti u 19. stoljeću nastoje slijediti ovaj model. U suvremenom međuslavenskom taj sustav donekle pojednostavljujemo spajanjem imperfekta s aoristom, što je rješenje opravdano njihovom sličnošću u nastavcima. Razlikovanje između različitih prošlih vremena nije nužno, ali omogućuje piscu da bude precizniji u pogledu točnog slijeda događaja, a osim toga, dopušta i neke stilske varijacije.

Riječ upozorenja ipak je na mjestu. Za veliku većinu Slavena završeci jednostavne prošlosti uopće nisu razumljivi. U komunikaciji s Poljacima, Rusima itd. pametnije ih je u potpunosti izbjegavati. Osim toga, da ne bi bilo zabune, bolje ih je ne koristiti ako ne znate točno kako ih koristiti, čak ni u komunikaciji s Južnim Slavenima.

Jednostavno prošlo vrijeme

simple past označava radnju koja se dogodila negdje u prošlosti. Ispunjava ulogu nesvršenog vremena i nastaje dodavanjem sljedećih završetaka na infinitivnu osnovu:

• Ako korijen završava na samoglasnik: -h, -še, -še, -hmo, -ste, -hu
• Ako korijen završava na suglasnik: -eh, -eše, -eše, -ehmo, -este, -ehu

infinitive	dělati	nesti	hvaliti
infinitive stem	děla-	nes-	hvali-
ja	dělah	neseh	hvalih
ty	dělaše	neseše	hvališe
on/ona/ono	dělaše	neseše	hvališe
my	dělahmo	nesehmo	hvalihmo
vy	dělaste	neseste	hvaliste
oni/one	dělahu	nesehu	hvalihu

Perfektno vrijeme

Perfektno vrijeme identično je gore spomenutoj složenoj prošlosti: ono kombinira L-particip s prezentom glagola byti „biti”. Međutim, unutar trosmjerne razlike između imperfekta, perfekta i pluperfekta, njegovo je značenje suženo na radnju izvršenu u prošlosti koja se odražava u sadašnjosti: ja jesm dělal „radio sam”, ja jesm sdělal „imao sam gotovo”.

Pluperfect Tense

Naposljetku, pluperfect tense nastaje kombiniranjem L-participa s prošlim (prostim ili složenim) vremenom byti. Za razliku od perfekta, trenutak razmišljanja je u prošlosti i odnosi se na radnju koja je izvršena prije toga: ja běh dělal ili ja byl jesm dělal „Učinio sam”.

Buduće vrijeme

Buduće vrijeme nastaje kombinacijom budućeg vremena glagola byti „biti” s infinitivom. Oblici su isti kao da je glagol s osnovom bud- konjugiran u prezentu. Primjeri:

infinitive	dělati
ja	budu dělati
ty	budeš dělati
on/ona/ono	bude dělati
my	budemo dělati
vy	budete dělati
oni/one	budut dělati

Korištenje prezenta svršenog glagola za budućnost (kao što se radi u zapadnoslavenskom i istočnoslavenskom) treba izbjegavati, jer ga Južni Slaveni lako mogu pogrešno razumjeti.

Uvjetno

Kondicional se formira korištenjem L-participa s kondicionalom byti „biti”: ja byh dělal(a) „Učinio bih”.

infinitive	dělati
infinitive stem	děla-
ja	byh dělal(a)
ty	bys dělal(a)
on ona ono	by dělal by dělala by dělalo
my	byhmo dělali
vy	byste dělali
oni/one	by dělali

Prošli kondicional može se oblikovati umetanjem zalijepljenog vremena glagola „biti” u normalni kondicionalni oblik:

• ja byl byh dělal „Ja bih učinio” (m.)
• ja byla byh dělala „Učinio bih” (f.)

Imperativ

Imperativ ima oblike za 2. lice jednine, 1. lice množine i 2. lice množine: dělaj „učini!” (jednoj osobi, neformalno), dělajmo „učinimo!”, dělajte „učinimo!” (za više osoba, ili za jednu osobu formalno). Nastaje dodavanjem -i osnovici sadašnjeg vremena (-j nakon samoglasnika, -Ø nakon j). Primjeri:

First conjugation

infinitive	dělati	nesti
present-tense stem	dělaj- / děla-	nes-
2sg.	dělaj	nesi
1pl.	dělajmo	nesimo
2pl.	dělajte	nesite

Second conjugation

infinitive	hvaliti
present-tense stem	hval-i-
2sg.	hvali
1pl.	hvalimo
2pl.	hvalite

Međuslavenski nema imperativa u trećem licu. Kada je takav oblik potreban, koristi se optativ čestica nehaj: Nehaj umre! „Neka umre!” Nehaj žive dolgo! „Živio dugo!”

Za razlikovanje imperativa od indikativa zaslužuje preporuku da se akcentuacija premjesti na završetak. To posebno vrijedi za glagole s imperativnim nastavkom -i/-imo/-ite: prósi „pita”, prosí „pitaj!”

Participi i gerund

Osim spomenutog L-participa, u međuslavenskom postoje četiri participa: prezent aktiv, prezent pasiv, prošli aktiv, prošli pasiv.

Aktivni particip sadašnji izveden je iz osnove sadašnjeg vremena nesvršenog glagola, dodavanjem -uči u prvoj konjugaciji i -eči u drugoj. Drugim riječima, gradi se zamjenom završetka -t u 3. licu množine s -či. Na primjer: dělati > dělajuči „raditi”, hvaliti > hvaleči „hvaliti”. Sklanja se kao pridjev mekog tipa: běgajuči muž „čovjek koji trči”, ljubeča mati „majka puna ljubavi”. Priložni particip prezenta (poznat i kao „transgresivni”) ima isti završetak, ali se ne sklanja prema rodu: Iduči do raboty, ona vsegda dymi cigaretoju „Dok ide na posao, uvijek popuši cigaretu”.

Prošli aktivni particip temelji se na infinitivnoj osnovi svršenog glagola, nakon čega slijedi -vši ako završava na samoglasnik ili -ši ako završava na suglasnik. Na primjer: sdělati > sdělavši „učinio sam”, ukrasti (< ukrad-ti) > ukradši „ukrao”. Poput aktivnog participa sadašnjeg, može biti i priložni i priložni, ali je njegova upotreba kao pridjeva vrlo rijetka. Imajte na umu da je aktivna čestica prošlosti vrlo knjiški oblik koji postoji u većini slavenskih jezika, ali se rijetko koristi u govornom slavenskom jeziku.

Pasivni particip sadašnjeg također je izveden iz osnove sadašnjeg vremena, dodavanjem -omy (-emy nakon mekog suglasnika) u prvoj konjugaciji i -imy u drugoj: dělajemy „u tijeku” . Treba imati na umu da se u većini slavenskih jezika ovaj particip uopće ne koristi, dok njegovi ostaci mogu imati malo drugačija značenja, na primjer vidimy znači „vidljiv” umjesto „biti viđen”.

Past particip prošli nastaje dodavanjem -ny infinitivu kada potonji završava na samoglasnik, i -eny kada završava na suglasnik: dělany „gotovo”, neseny „ nosio”. Međutim:

• Glagoli na -iti imaju -jeny umjesto *-iny (pri čemu *-sjeny, *-zjeny, *-tjeny, *- djeny, *-stjeny, *-zdjeny postaju -šeny, -ženy, -čeny, -dženy, -ščeny, -@@ 278): govoriti > govorjeny „izgovoreno”, ljubiti > ljubjeny „voljeno”, prositi > prošeny „potrebno”
• u slučaju glagola na -nuti završetak je -neny umjesto *-nuny: tegnuti > tegneny „povukao”
• sve jednosložne osnove (osim onih na a), tj. one koje imaju -j- u prezentu, imaju -ty umjesto -ny: biti > bity „udariti”, čuti > čuty „osjećati”, _ podjeti > podjety_ „poduzeto”

Glagol se može vrlo jednostavno pretvoriti u imenicu (gerund, verbalna imenica) zamjenom završetka -ny savršenog participa prošlosti s -nje (ili -ty s tje). Primjeri: dělanje „(čin) činjenja”, pitje „pijenje”. Primjeri:

First conjugation

infinitive	dělati	nesti
infinitive stem	děla-	nes-
present-tense stem	dělaj- / děla-	nes-
present active part.	dělajuči	nesuči
present passive part.	dělajemy / dělamy	nesomy
past active part.	dělavši	nesši
past passive part.	dělany	neseny
gerund	dělanje	nesenje

Second conjugation

infinitive	hvaliti
infinitive stem	hvali-
present-tense stem	hval-i-
present active part.	hvaleči
present passive part.	hvalimy
past active part.	hvalivši
past passive part.	hvaljeny
gerund	hvaljenje

Pasiv

Pasiv se stvara kombinacijom oblika glagola byti „biti” s participom pasiva. U sadašnjem vremenu ovaj particip može biti particip prošli pasiv ili particip sadašnji pasiv nesvršenog glagola:

• ja jesm neseny ≈ ja jesm nesomy „Nose me”
• ja byl neseny ≈ ja byl nesomy „Nosili su me, nosili su me”
• ja budu neseny „Bit ću nošen”
• ja byh neseny „Mene bi nosili
• ja byl byh neseny „Bio bih nošen”

---

Nepravilni glagoli

Byti

Jedini istinski nepravilan glagol je byti „biti”. Konjugiran je na sljedeći način:

Present, imperfect, perfect

	present	simple past (imperfect)	compound past (perfect)
ja	jesm	běh	jesm byl(a)
ty	jesi	běše	jesi byl(a)
on ona ono	jest (je)	běše (bě)	byl byla bylo
my	jesmo	běhmo	byli jesmo
vy	jeste	běste	byli jeste
oni/one	sut	běhu	byli

Future, conditional, imperative

	future	conditional	imperative
ja	budu	byh	—
ty	budeš	bys	budi
on ona ono	bude	by	—
my	budemo	byhmo	budimo
vy	budete	byste	budite
oni/one	budut	by	—

		present active part.	suči
infinitive	byti	past active part.	byvši
gerund	bytje	future active part.	buduči

Dati, jesti, věděti

Glagoli dati „dati”, jesti „jesti” i věděti „znati” imaju nepravilan prezent. Kao i byti, oni pripadaju takozvanom athematic conjugation, što znači da im korijen završava na samoglasnik. U sadašnjem vremenu se mijenjaju na sljedeći način:

infinitive	dati	jesti	věděti
present-tense stem	da-	je-	vě-
ja	dam	jem	věm
ty	daš	ješ	věš
on/ona/ono	da	je	vě
my	damo	jemo	věmo
vy	date	jeste	věte
oni	dadut	jedut	vědut

Svi ostali oblici ova tri glagola tvore se pravilno.

Idti

Glagol idti „ići” redovito se konjugira, osim L-participa šel (f. šla, n. šlo) i (srodnog) prošlog aktivnog participa šedši. Ponekad ovim oblicima prethodi i-: išel, išla itd.

Infinitiv idti ponekad se piše iti.

Pravne informacije

This article has been ponovno objavljeno with the permission of its original author, Jan van Steenbergen.