Pravopis

Automatski prijevod

Ovaj članak je automatski preveden i može sadržavati greške. Pružanje prijevoda na više od deset jezika je izazovan zadatak i radujemo se vašoj pomoći. Kontaktirajte nas na Discord ako nam želite pomoći da poboljšamo kvalitet naših prijevoda. Alternativno, možete predložiti popravke direktno putem GitHub.

Standardna abeceda

Pitanje kako treba pisati interslavenski oduvijek je bilo predmet rasprave. U idealnom slučaju, svaki Slaven bi to trebao moći napisati na vlastitoj tastaturi, ali to bi isključilo mogućnost jedinstvenog standardnog pravopisa. Različiti nacionalni pravopisi jednostavno su previše divergentni da bi se pronašlo rješenje koje je pogodno za sve. Učiniti bilo koji od njih „zvaničnim” ili „standardnim” bilo bi nepravedno, jer bi sve druge mogućnosti automatski postale „nezvanične”, „nestandardne” i stoga „netačne”. Ali s druge strane, situacija s previše različitih standarda pisanja ima nedostatak što je zbunjujuća i potencijalno obeshrabrujuća za ljude koji se nadaju da će naučiti interslavenski.

Kako granica između latinice i ćirilice prolazi ravno sredinom slovenske teritorije, međuslavenska ima standardna pisma za oba. Nijedna od njih nije zasnovana na nekom nacionalnom pravopisu posebno. Umjesto toga, osmišljeni su kao kompromis, s namjerom da budu intuitivno razumljivi i da omoguće laku transliteraciju između njih. Korisnici se snažno ohrabruju da koriste ove standardne alfabete, ali onima koji imaju problema s pisanjem određenih znakova nude se i neka alternativna rješenja.

Međuslavenska latinica koristi 27 slova: 23 slova osnovne latinice (sva osim q, w i x) plus četiri suglasnika sa karonom (š, ž, č i ě), kao i tri digrafi (dž, lj, nj):

A B C Č D DŽ E Ě F G H I J K L LJ M N NJ O P R S Š T U V Y Z Ž

Međuslavensko ćirilično pismo ima 29 slova: sva slova koja su zajednička različitim ćiriličnim pravopisima, uz dodatak є, ы, ј, љ, њ, kao i jedan digraf (дж):

А Б В Г Д ДЖ Е Є Ж З И Ы Ј К Л Љ М Н Њ О П Р С Т У Ф Х Ц Ч Ш

Oba pravopisa su ravnopravna, a u objavljenim tekstovima zaslužuje preporuku da se daju verzije i na latinici i na ćirilici, kako bi bile razumljive s obje strane granice.

Interslavske rasporede tastature možete preuzeti ovdje.

Predstavljanje problematičnih likova

Kao što je gore navedeno, i latinica i ćirilica sadrže znakove koji se ne mogu napisati na svakoj slovenskoj tastaturi. Oni koji ne mogu da napišu karakter na svojoj tastaturi imaju nekoliko alternativa na raspolaganju. Evo nekoliko preporuka:

Latinica Č Š Ž

Ova slova su veoma važna u slovenskom. Izostavljanje karonu (kao što to često čine izvorni govornici u SMS jeziku) negativno utiče na razumljivost interslavenskog, jer su c s z potpuno različite foneme.

Pošto Poljaci nemaju slova na tastaturi, predložena alternativa za njih je cz sz ż. Oni koji nemaju ż na svojoj tastaturi mogu koristiti cz sz zs. Alternativno rješenje je cx sx zx, koje ima prednost što je dosljedno i nedvosmisleno, ali nedostatak što je neprirodno (i u očima mnogih ljudi ružno). Druge opcije je bolje izbjegavati. Na primjer, ch sh zh baziran na engleskom jeziku ima nedostatak što bi Zapadni Sloveni čitali ch kao h x, , dok rješenja koja uključuju neslovne znakove (kao c^, c*, c') čine da izgleda kao kompjuterski kod. Na kraju, nemojte koristiti znakove poput q ili w (tzv. Volapük kodiranje) kao zamjene, jer bi to samo stvorilo zabunu.

Latinica Ě i ćirilica Є

Važnost ě (tzv. yat) leži u njegovom izgovoru. Dok u većini jezika e ne ublažava svoj prethodni suglasnik, ě ga ublažava u svim jezicima osim slovenačkog, srpskog i makedonskog, što čini 96% govornika. Stoga je logično da se ova prilično značajna razlika pravi i u međuslavenskom. U latiničnom alfabetu tradicionalno predstavljanje ove foneme je ě, što takođe čini dobar kompromis između, na primer, srpskog e i hrvatskog ije/je. Nedostatak ě je što ga samo češki i lužički jezik imaju u svojim alfabetima.

Ćirilični pandan ě je slovo є, pozajmljeno iz ukrajinskog, gde je njegov izgovor sličan. Izabran je zbog vizuelne sličnosti sa е, ali i zbog nedostatka bilo koje druge dobre alternative na ćirilici. Teoretski, arhaično slovo ѣ (tradicionalno yat) je istorijski ispravnije, ali pošto se danas ne koristi ni u jednom živom slovenskom jeziku (1945. Bugarski i Rusini su ga poslednji ukinuli) i malo ljudi ga može prepoznati , upotreba u međuslavenskim tekstovima bi ozbiljno ometala razumljivost.

Za one koji ne znaju da pišu ě / є i one koji ne znaju kada da napišu, najbolja alternativa je latinica e / ćirilica е. Ovo je legitimno pojednostavljenje koje ě stavlja u poziciju sličnu slovu ё u ruskom, drugim riječima: dijakritički znak predstavlja drugačiji izgovor, ali može ostati nenapisan.

Latinica Y i ćirilica Ы

Pismo y / ы je od pomoći uglavnom Rusima, Bjelorusima i Poljacima. U južnoslovenskom, ukrajinskom i govornom češkom i slovačkom, spojio se sa i. Onima koji ne znaju kada da naprave razliku, kao i onima koji ciljaju na pretežno južnoslovensku publiku, savjetujemo da u svim slučajevima koriste i / и.

Ćirilica Ј

Interslavic koristi slovo ј iz srpske i makedonske ćirilice kao ekvivalent latinici j, jer je й (ruski, ukrajinski, beloruski i bugarski) previše restriktivan u pogledu okolnih samoglasnika i suglasnika. Za one koji imaju problema s pisanjem ј, logička zamjena je й, ali kada iza njega slijedi samoglasnik, umjesto njega će se u većini slučajeva koristiti jotirani samoglasnik:

• йа i йу se mogu napisati я i ю respektivno; ovo je definitivno najprirodnije rešenje, ali treba imati na umu da ne poznaju svi Srbi i Makedonci ove likove, i zbog toga što njihovi oblici nisu posebno sugestivni;
• йо nikada nije problem; Ruski ё ipak treba izbegavati, jer se koristi u različitim situacijama i možda neće biti jasan onima koji ne znaju ruski;
• йе je problematičniji; najbolje rješenje je vjerovatno е iza samoglasnika, ье iza suglasnika i йе na početku riječi;
• йи se može pisati kao ьи iza suglasnika i и na drugim pozicijama, pošto ionako ne postoji fundamentalna razlika sa inicijalom sloga и.

Ćirilica Љ i Њ

Ćirilične parnjake lj i nj su љ i њ, preuzete i iz srpske i makedonske ćirilice. Oni koji nemaju ova slova na tastaturi uvijek mogu umjesto njih napisati ль i нь.

Etimološka abeceda

Pored standardnog latiničnog pisma, međuslavenski sadrži i niz neobaveznih slova koja se posebno odnose na protoslovenske/staroslavenske foneme koji su se razišli ili nestali u većini modernih jezika:

Ę Ų Å Ė Ȯ   Ć Đ   Ĺ Ń Ŕ T́ D́ Ś Ź

• Samoglasnici ę i ų odgovaraju nosnim samoglasnicima ѧ i ѫ u staroslavenskom (malo yus i veliko yus, obično se transliteriraju kao ę i ǫ).
• Samoglasnik å se javlja u kombinacijama rå i lå iza kojeg slijedi suglasnik, gdje poljski ima ro/ró i ło/łó, a istočnoslavenski (o )ro i (o)lo.
• Samoglasnici ė i ȯ predstavljaju jake yers: ь (ĭ) i ъ (ŭ).
• Suglasnici ć i đ odnose se na praslovenske tj i dj, koji su u staroslavenskom postali щ (št) i жд (žd).
• Meki suglasnici ĺ ń ŕ t́ d́ ś ź odnose se na suglasnike iza kojih slijedi slab ь.

Gore navedena slova su samo neobavezna proširenja standardne latinične abecede. Iz tog razloga, nikada ih nema potrebe predstavljati na neki drugi način osim jednostavnim izostavljanjem dijakritičkog znaka; jedini izuzeci su ć i đ, koje u standardnoj ortografiji treba zamijeniti sa č i dž.

Slova ĺ i ń pojavljuju se samo ispred suglasnika. Fonetski su identični lj i nj, s jedinom razlikom što se obično ne pišu na međuslavenskom.

Imajte na umu da međuslavenska etimološka abeceda ne uključuje oznake dužine ili tona, niti uključuje posebna slova za posuđenice iz neslavenskih jezika (kao što su staroslavenski ѳ i ѵ, koji se koriste samo za grčke riječi, ili @@ 158 za njemačke ili francuske riječi).

Obrazloženje

Osnovno latinično i ćirilično pismo međuslavenskog sastoje se od slova čiji je izgovor sličan u svim slovenskim jezicima. Međutim, praslavenski i staroslavenski također su imali niz fonema koji su se razvijali u različitim smjerovima. U većini modernih jezika ove promjene zvuka su bile izuzetno predvidljive. Dodeljivanjem posebnog karaktera ovim fonemima, svaki od njih se može povezati sa određenim fonemom u bilo kom od savremenih slovenskih jezika, pokrivajući tako glavne fonološke razlike između ovih potonjih. Drugim riječima, ovo prošireno pismo može poslužiti kao most između staroslavenskog i modernih slovenskih jezika, ali i kao posredni pravopis između staroslavenskog i međuslavenskog.

Za razliku od alfabeta kao što su Međunarodna fonetska abeceda i Slovensko pismo, ova ortografija nije namijenjena da pruži informacije o izgovoru pojedinih jezika, već da pokaže odnos između njih. Može se uporediti sa ortografijom engleskog: iako postoje velike razlike u izgovoru između britanskog engleskog, škotskog engleskog i američkog engleskog, svi su napisani na praktično isti način, koristeći pravopisne konvencije koje predstavljaju govorni jezik 14. stoljeća. Kada bi Sloveni koristili slično pismo umjesto svojih nacionalnih pravopisa zasnovanih na izgovoru, riječ za „pet“ bi se mogla napisati kao pęt́ u svim slovenskim jezicima, umjesto пять, pięć, piãc, pjeć, pět, päť, pet itd.

Ova abeceda zasnovana na etimologiji (ranije poznata kao Naučny Medžuslovjansky „Scientific Interslavic”) takođe služi kao izvorni kod za međuslavenski jezik. Dizajniran je tako da se od standardnog međuslavenskog razlikuje samo po dodatnim dijakritičkim znakovima, tako da ih čitatelj koji nije upoznat s tim dijakritičkim znakovima može jednostavno zanemariti. Upotreba ovog pravopisa na međuslavenskom jeziku može poslužiti u sljedeće svrhe:

• prenošenje etimoloških informacija,
• podržavanje procesa učenja olakšavanjem povezivanja međuslavenskih riječi sa svojim pandanima u drugim slovenskim jezicima,
• davanje preciznijih informacija o idealnom (najcentralnijem) izgovoru,
• omogućavanje korisnicima da prilagode („aromatiziraju”) pisani i govorni međuslavenski za govornike određenih jezika (vidi aromatizacija),
• omogućavanje transkripcije teksta sa bilo kog slovenskog jezika u međuslavenski pravopis.

Upotreba

Tekst sa puno dijakritičkih znakova može izgledati zastrašujuće za novajlije, čiji prvi kontakt sa međuslavenskim vjerovatno nije ovo objašnjenje. Za ljude koji uče jezik, zbunjujuće je kada različiti učesnici u razgovoru koriste različite ortografije. Oni mogu pogrešno vjerovati da su ovi dijakritički znakovi obavezni, ili da je međuslavenski napisani s ovim proširenjima superiorniji od međuslavenskog napisanog bez njih. Konačno, slova poput ę i ų mogu biti od pomoći Poljacima i možda istočnim Slavenima, ali posebno Južnim Slavenima upotreba ovog pravopisa uopće ne pomaže: za njih to samo nepotrebno komplikuje stvari. Stoga vas molimo da se suzdržite od korištenja ovog pravopisa u svakodnevnim razgovorima, osim ako ga ne koristite s određenom svrhom na umu. U tom slučaju objasnite zašto ih koristite i da su ovi dijakritički znakovi samo neobavezni dodaci.

Oni koji ionako koriste ove proširene znakove ni u kom slučaju ne moraju koristiti cijeli set: korisnici mogu izabrati iz njega šta god žele i izostaviti ono što ne žele. Postoje samo dva ograničenja. Prije svega, kada odlučite koristiti određeni znak iz proširenog skupa, koristite ga dosljedno. Drugo, neka slova dolaze u parovima (@ę/ų, ė/ȯ, t́/d́, ś/ź), i ne bi imalo smisla koristiti jedan predmet iz para dok se drugi izostavlja.

Budući da su ove ekstenzije opcione, alternativne reprezentacije nisu striktno potrebne. Međutim, pošto se slova t́ i d́ ne pojavljuju ni u jednom jeziku (čak i u Unicodeu mogu se pisati samo uz pomoć dijakritičkog znaka), mogu se pisati i hačekom: ť i ď; imajte na umu da se u većini fontova haček pojavljuje kao apostrof. Isto tako, ĺ se može napisati kao ľ. Konačno, umjesto ė i ȯ također je moguće napisati è i ò.

Ćirilica

U latinskom alfabetu dodatne etimološke informacije prenose se samo pomoću dijakritičkih znakova. Na taj način pasivna razumljivost nije otežana, a čitalac koji nije upoznat s njima ionako može razumjeti tekst. Sličan pristup za ćirilicu (koristeći znakove kao što je ӑ, ԙ, ө, ұ, ӣ, ҷ, ӝ, itd.) ne samo da bi tekst izgledao krajnje izvještačen, već bi bio i malo od pomoći, budući da bi izmjene bile daleko od samoobjašnjivih. Prošireno ćirilično pismo koje koristi istorijske (ѣ, ѩ, ѫ) i regionalne (ћ, ђ) znakove bilo bi vrlo teško razumjeti za ljude koji nisu upoznati sa staroslavenskim pravopisom i stoga je u suprotnosti sa svrhom međuslavenskog. Iz tog razloga međuslavensko etimološko pismo nema ćirilični ekvivalent.

Pregled

Sljedeća tabela prikazuje korespondencije između slova navedenih iznad (predloženi alternativni načini pisanja prikazani su sivom bojom između zagrada). transliterator omogućava transliteraciju između latinice i ćirilice.

Latin

Standard	Etymological	Pronunciation
A a	A a	ɑ ~ a
	Å å	ɒ
B b	B b	b
C c	C c	t͡s
Č č	Ć ć	t͡ɕ
	Č č	t͡ʃ ~ t͡ʂ
D d	D d	d
	D́ d́	dʲ ~ ɟ
Dž dž	Đ đ	d͡ʑ
	Dž dž	d͡ʒ ~ d͡ʐ
E e	E e	ɛ ~ e
	Ė ė	ɛ ~ ǝ
	Ę ę	ʲæ
Ě ě	Ě ě	ʲɛ
F f	F f	f
G g	G g	g ~ ɦ
H h	H h	x
I i	I i	i ~ ɪ
J j	Ј ј	j
K k	K k	k
L l	L l	l ~ ɫ
	Ĺ ĺ	ʎ ~ l
Lj lj	Lj lj	ʎ ~ l
M m	M m	m
N n	N n	n
	Ń ń	n ~ ɲ
Nj nj	Nj nj	nʲ ~ ɲ
O o	O o	ɔ ~ o
	Ȯ ȯ	ə ~ ʌ
P p	P p	p
R r	R r	r
	Ŕ ŕ	rʲ ~ r̝
S s	S s	s
	Ś ś	ɛ ~ ǝ
Š š	Š š	ʃ ~ ʂ
T t	T t	t
	T́ t́	tʲ ~ c
U u	U u	u
	Ų ų	o ~ ʊ
V v	V v	v ~ ʋ
Y y	Y y	i ~ ɨ
Z z	Z z	ɛ ~ z
	Ź ź	zʲ ~ ʑ
Ž ž	Ž ž	ʒ ~ ʐ

Cyrillic

Standard	Etymological	Pronunciation
А а	A a	ɑ ~ a
	Å å	ɒ
Б б	B b	b
Ц ц	C c	t͡s
Ч ч	Ć ć	t͡ɕ
	Č č	t͡ʃ ~ t͡ʂ
Д д	D d	d
	D́ d́	dʲ ~ ɟ
Дж дж	Đ đ	d͡ʑ
	Dž dž	d͡ʒ ~ d͡ʐ
Е е	E e	ɛ ~ e
	Ė ė	ɛ ~ ǝ
	Ę ę	ʲæ
Є є	Ě ě	ʲɛ
Ф ф	F f	f
Г г	G g	g ~ ɦ
Х х	H h	x
И и	I i	i ~ ɪ
Ј ј	Ј ј	j
К к	K k	k
Л л	L l	l ~ ɫ
	Ĺ ĺ	ʎ ~ l
Љ љ	Lj lj	ʎ ~ l
М м	M m	m
Н н	N n	n
	Ń ń	n ~ ɲ
Њ њ	Nj nj	nʲ ~ ɲ
О о	O o	ɔ ~ o
	Ȯ ȯ	ə ~ ʌ
П п	P p	p
Р р	R r	r
	Ŕ ŕ	rʲ ~ r̝
С с	S s	s
	Ś ś	ɛ ~ ǝ
Ш ш	Š š	ʃ ~ ʂ
Т т	T t	t
	T́ t́	tʲ ~ c
У у	U u	u
	Ų ų	o ~ ʊ
В в	V v	v ~ ʋ
Ы ы	Y y	i ~ ɨ
З з	Z z	ɛ ~ z
	Ź ź	zʲ ~ ʑ
Ж ж	Ž ž	ʒ ~ ʐ

Smjernice

Ukratko, postoji nekoliko mogućnosti za pisanje iste riječi. Opšta smjernica je: što razumljivije to bolje. Međutim, treba imati na umu nekoliko stvari:

• Da biste izbjegli zabunu među pridošlicama, pokušajte što više pratiti standardni latinični i/ili ćirilični pravopis. Interslavske rasporede tastature možete preuzeti ovdje.
• Iz istog razloga nemojte koristiti etimološko pismo (ranije poznato kao Naučny Medžuslovjansky) u običnim razgovorima. Kad god ga ipak koristite, izričito navedite zašto ga koristite.
• Izbjegavajte korištenje ćiriličkih slova koja se više ne koriste (kao što je ѣ, ѩ, ѫ, ѱ) i ne pokušavajte ćirilizirati etimološku abecedu na bilo koji drugi način, jer bi oboje ozbiljno ometali razumljivost.
• Ako imate problema s pisanjem određenih znakova, koristite jednu od predloženih alternativa.
• Budite dosljedni u svojim izborima. Ako, na primjer, odlučite da koristite sz za predstavljanje š, ostavite tako u cijelom tekstu ili razgovoru, inače ćete samo stvoriti zabunu. Iz istog razloga, ako koristite sz, nemojte koristiti č ili cx u isto vrijeme.
• Nemojte koristiti znakove koji nisu slova (^, ' itd.) kao sredstvo za zamjenu dijakritičkih znakova. Oni neće učiniti vaš tekst čitljivijim i većina ih smatra ružnim.
• Nikada nemojte mešati latinicu sa ćirilicom.
• Kada se obraćate pripadnicima određene slovenske nacije (na primjer, kada putujete), možete razmisliti o [aromatiziranju svog međuslavenskog] 4. Međutim, nemojte koristiti aromu u multislavenskim sredinama.

Pravne informacije

This article has been ponovno objavljeno with the permission of its original author, Jan van Steenbergen.