Skip to main content

Aromatizacija

Automatski prijevod
Ovaj članak je automatski preveden i može sadržavati pogreške. Pružanje prijevoda na više od deset jezika je izazovan zadatak i veselimo se vašoj pomoći. Kontaktirajte nas na Discord ako nam želite pomoći poboljšati kvalitetu naših prijevoda. Alternativno, možete predložiti popravke izravno putem GitHub.

Međuslavenski dijalekti​

Međuslavenski je zamišljen da bude što više u središtu slavenskih jezika, a mi dajemo sve od sebe da ponudimo rješenja koja su najbolja za sve Slavene zajedno, izbjegavajući da prevladavaju karakteristike pojedinih podskupina. Ova rješenja, međutim, nisu uvijek idealna za komunikaciju između podskupa govornika slavenskih jezika: ono što je najbolje u Bugarskoj ili Hrvatskoj nije nužno najbolje u Poljskoj ili Rusiji. Interslavic bi trebao biti dovoljno fleksibilan da ponudi rješenja za sve te različite vrste komunikacije. To se može ostvariti na četiri različite razine:

  • Na leksičkoj razini. Međuslavenske riječi odabrane su za maksimalnu razumljivost među najvećim mogućim brojem Slavena, ali nije uvijek moguće pronaći riječ koja je svima razumljiva. Očito, riječ koju zajednički razumiju zapadni i istočni Slaveni, a nepoznata Južnim Slavenima, neće biti od velike pomoći u komunikaciji sa Srbima ili Bugarima. Zbog toga rječnik ponekad nudi sinonime, pri čemu jedna riječ pokriva jedan dio slavenskog teritorija, a druga riječ drugi, omogućujući korisnicima da odaberu riječi koje su razumljive određenoj podskupini.
  • Na fonološkoj razini. Čak i ako se riječ pojavljuje u svim slavenskim jezicima, ne mora svugdje zvučati isto. Na primjer, Rusi i Ukrajinci koriste korova za kravu, Poljaci i Lužički Srbi krowa, Česi, Slovaci i Južni Slaveni krava. Za Rusa je krova lakše razumjeti nego krava, ali nema razloga zašto bi ga Česi i/ili Slovaci koristili u komunikaciji s Južnim Slavenima, na primjer.
  • Na pravopisnoj razini. Pisani međuslavenski jezik može se približiti govornicima određenih jezika korištenjem pravopisa sličnog njihovu. Na primjer, kako bi se prilagodili govornicima ruskog jezika, mogli biste koristiti я, ю i й umjesto obrazaca s ćirilicom ј.
  • Na gramatičkoj razini. Na primjer, izbjegavanjem upotrebe infinitiva i padeža imenica u obraćanju Bugarima.

Proces dodavanja lokalne boje kako bi međuslavenski izgledao i zvučao poznatije govornicima određenih jezika naziva se „aromatizacija“. Mogućnosti su beskrajne: za svaki slavenski jezik ili dijalekt moguće je stvoriti „nacionalnu” ili „regionalnu” verziju, koja će najvjerojatnije izvornom govorniku ostaviti dojam smiješne, ali savršeno razumljive varijacije vlastitog jezika . Osim toga, aromatizacija se postiže ne samo prilagodbom međuslavenskog slušatelju/čitatelju, već je gotovo neizbježno određena i jezikom govornika/pisca. Usporedite li međuslavenski koji je napisao Poljak i međuslavenski koji je napisao Srbin, lako se mogu uočiti razlike.

Bilo bi predaleko opisati svaki mogući aromatizirani oblik međuslavenskog. Usredotočimo se stoga na oblike namijenjene samo većim skupinama, što se može ostvariti pridavanjem veće težine razumljivosti kod nekih Slavena nego kod drugih. Budući da Interslavic koristi sustav glasovanja kao alat za kompilaciju riječi, gramatičkih završetaka i glasova, ishod glasovanja može se promijeniti kada se određenim jezicima prida manja težina ili ih se potpuno ukloni. Stoga, umjesto da koristimo rješenja koja najbolje funkcioniraju za sve Slavene u cjelini, koristimo karakteristike koje su tipične samo za podskup slavenskih jezika. Rezultat se može opisati kao „dijalekti”, neki pod više utjecajem istočnoslavenskog, neki više pod utjecajem južnoslavenskog itd.

Aromatizacija u izgovoru​

Flavorizacija v izgovoru

Osnova za manipuliranje međuslavenskim je etimološka abeceda, skup neobveznih slova koja zapravo nemaju vlastiti izgovor, već predstavljaju foneme čiji se izgovor razlikuje od jednog jezika do drugog. U međuslavenskom se mogu koristiti za prenošenje dodatnih etimoloških informacija, ali se mogu koristiti i za drugu svrhu: pisanjem i/ili izgovorom na drugačiji (nestandardni) način, tekst se može prilagoditi boljem razumijevanju od strane govornika određene skupine jezika.

Izgovor y razlikuje se od i samo u ruskom, bjeloruskom, poljskom i lužičkosrpskom; u južnoslavenskim jezicima, u ukrajinskom te u govornom češkom i slovačkom, stopio se s i. Dakle, ako se obraćate samo publici Južnih Slavena, apsolutno je preporučljivo zamijeniti sve y sa i.

Samoglasnik ě stopio se s e u je (u ruskom i poljskom) ili e (u slovenskom, srpskom i makedonskom), ali se u ostalim jezicima različito razvio u i, ije, je, ja ili a (dok e uvijek ostaje tvrdo e). Kao rezultat toga, lik ě ima izvrsne kompromisne kvalitete: Srbin rěč može čitati kao svoj reč, Hrvat kao svoj riječ, Ukrajinac kao svoj rič. Za Ruse i Poljake razlika je nebitna.

Obično se (povijesno nazalni) samoglasnik ę piše i izgovara kao e, no to je obilježje tipično za južnoslavenski. Sjevernoslavenskiji okus može se postići zamjenom s ja (nakon mekog suglasnika a).

Samoglasnik ų odgovara u u većini slavenskih jezika, osim poljskog (ą/ę), slovenskog (o), makedonskog (a) i bugarskog (ъ).

Slovo å ne postoji ni u jednom slavenskom jeziku kao poseban fonem. Međuslavenski koristi a u ovom položaju, kao i staroslavenski, južnoslavenski, češki, slovački i mnoge riječi u ruskom. Kako bi se tekstu dao više sjevernoslavenski okus, umjesto toga može se koristiti o.

Slovo ȯ predstavlja snažan tvrdi jer (ъ). Istočnoslavenski, slovački, gornjolužičkosrpski i makedonski ovdje imaju o, slovenski i preostali zapadnoslavenski jezici e, srpskohrvatski a i bugarski ъ (ă). Interslavic ima o na ovoj poziciji, ali za više zapadnoslavenski okus možete koristiti e.

Slovo ė predstavlja snažan meki jer (ь). U svim slavenskim jezicima razvio se u e, osim u srpskohrvatskom koji ima a.

Kada ispred r ili ŕ stoji suglasnik, a ne slijedi samoglasnik, oni čine zaseban slog koji se izgovara više manje kao ǝr i ʲǝr. U češkom, slovačkom, slovenskom, srpskohrvatskom i makedonskom stopili su se u slogovni r. Za više sjeverno/istočnoslavenskog okusa, možete napisati or za slogovne r i er za slogovne ŕ.

Suglasnik g izgovara se više kao aspirirani h u ukrajinskom, bjeloruskom, češkom, slovačkom i gornjem lužičkosrpskom.

Dok standardni međuslavenski ima dva umekšana suglasnika (lj i nj), etimološka abeceda ima sedam: ĺ ń ŕ t́ d́ ś ź (imajte na umu da su lj i nj identični ĺ i ń). Preostalih pet uglavnom nema u južnoslavenskom, ś ź također u češkom i slovačkom i ŕ u slovačkom i bjeloruskom. Ako želite tekstu dati više sjevernoslavenski izgled i dojam, zaslužuje preporuku da ih sve uključite. U tom bi slučaju, naravno, bilo logično da se svi umekšani suglasnici označavaju na isti način: mekim znakom ь u ćirilici, akutom ili karonom (háček) u latiničnom pravopisu. Umjesto korištenja ľ ili ĺ (oboje se susreće samo na slovačkom), također je moguće koristiti l za meki ʎ i ł za tvrdi l. Ova se metoda koristi u poljskom, lužičkosrpskom i nekim oblicima bjeloruskog Łacinka i ukrajinskog Latynka.

Slova ć i đ obično se izvode kao č i dž, ali u južnoslavenskoj aromi mogu se zadržati (napisano ћ i ђ ćirilicom). Nikada nemojte koristiti ћ i ђ za ть i дь jer su to različite etimološke jedinice!

Napokon, niz šč (ćirilica: шч) može se aromatizirati št u južnoslavenskom. Na ćirilici može pisati i щ.

Sjever i Jug​

Opet, broj mogućih kombinacija između jezika je gotovo beskrajan, i bilo bi predaleko opisati svaki mogući aromatizirani oblik međuslavenskog. Najočiglednije razlike između slavenskih jezika mogu se pokriti s dva različita modela aromatiziranja (uz „standardni” međuslavenski jezik): jednim koji je više sjeverno orijentiran (usredotočen na ruski, bjeloruski, poljski i lužičkosrpski, sa sekundarnim fokusom na češki, slovački i ukrajinski), te više južni orijentiran (usredotočen na južnoslavenski, također sa sekundarnim fokusom na češki, slovački i ukrajinski). Na temelju prethodnog odlomka, mogli bi izgledati na sljedeći način (žuta polja su polja u kojima se aromatizirani oblik razlikuje od standardnog oblika):

y ě ę ų å ė ȯ syll. r ŕ lj/ĺ nj/ń ŕ t́ d́ ś ź ć đ šč
Northern y e ja u o e o or er ľ ń/ň ŕ/ř ť ď ś ź č dž šč
Southern i ě e u a e ă r lj nj r t d s z ć đ št

Osim toga, u sjevernjačkim infinitivima aromatizacije koji završavaju na -ť umjesto -ti, nominativ/akuzativ jednine pridjeva trebao bi biti -e umjesto -o (dobre detja umjesto južnjačkih dobro děte). Sjevernjačka aromatizacija favorizira relativnu zamjenicu ktory, dok južnjačka aromatizacija favorizira koj. Isto tako, u slučaju prefiksa vy-/iz-, prvi je orijentiran prema sjeveru, a drugi prema jugu. U južnjačkoj aromatizaciji prijedlog dlja „za” treba zamijeniti s za.

Aromatizacija u pravopisu​

Flavorizacija v pravopisanju

Interslavenski se također može učiniti pristupačnijim određenim skupinama manipuliranjem načina pisanja. Standardna latinica većinom se temelji na slovenskoj abecedi, uz dodatak y (iz zapadnoslavenskog) i ě (iz češkog i lužičkosrpskog). Ova se abeceda, međutim, bitno razlikuje od poljske abecede, a govornici poljskog možda neće odmah razumjeti slova poput ě ili š. Da bi im to bilo lakše, možete na primjer zamijeniti v, č, š, ž i ě sa w, cz, sz, ż i ie. Poljacima bi također pomoglo usvajanjem ę i ų iz etimološke abecede, predstavljenih kao ię odnosno ą. Slične izmjene mogu se napraviti i za govornike drugih jezika:

e ě ę ų č š ž g h v l lj nj
Polish-based ie ię ą cz sz ż g ch w ł l ń/ni
Czech/Slovak-based e ě ia u č š ž h ch v l ľ ň
Croatian-based e je e u č š ž g h v l lj nj

Standardna ćirilica temelji se na srpskoj/makedonskoj ćirilici, uz dodatak ы (iz ruskog i bjeloruskog) i є (iz ukrajinskog). Problematično je utoliko što istočni Slaveni ne razumiju uvijek ispravno ćirilicu ј, koju obično izgovaraju kao dž kao na engleskom, dok mnogim Južnim Slavenima nije poznato slovo ы. U situacijama kada je tekst predstavljen i na latinici i na ćirilici, može biti dobra ideja koristiti aromatizirani pravopis koji je posebno usmjeren na istočne Slavene, budući da su Srbi i Makedonci više upoznati s latinicom.

ы є ј ја ју јо је ји љ њ
Serbian/Macedonian-based и е ј ја ју јо је ји љ њ
Bulgarian-based и е й я ю йо/ьо йе/ье и ль нь
East Slavic ы е й я ю йо/ьо (й)е/ье и/ьи ль нь

Primjeri​

Priměry

Etymological alphabet​

Međuslovjańsky jest orųďje dlja komunikacije s Slovjanami. Učeńje ne jest tęžko i ne trȯvaje dȯlgo. Znajųći taky język, člověk imaje možnosť, da by izražal sę vȯ vśakoj slovjańskoj dŕžavě i råzuměl skoro vśe, čto ljudi k njemu govoręt i pišųt. S pomoćjų flavorizacije možno jest približati svoje teksty ješče bolje k regionaľnym ili městnym variantam, da by one iměli vęće vȯzhodnyh, sěvernyh, zapadnyh ili južnyh čŕt.

Northern variant, East Slavic orthography​

Меджусловяньски ест орудье для комуникацие с Словянами. Ученье не ест тяжко и не тровае долго. Знаючи такы язык, чловек имае можность, да бы изражал ся во всякой словяньской державе и розумел скоро все, что люди к ньему говорят и пишут. С помочю флаворизацие можно ест приближать свое тексты еще болье к региональным или местным вариантам, да бы оне имели вяче возходных, северных, западных или южных черт.