Skip to main content

Razina 2

Automatski prijevod
Ovaj članak je automatski preveden i može sadržavati pogreške. Pružanje prijevoda na više od deset jezika je izazovan zadatak i veselimo se vašoj pomoći. Kontaktirajte nas na Discord ako nam želite pomoći poboljšati kvalitetu naših prijevoda. Alternativno, možete predložiti popravke izravno putem GitHub.

U razini 1 naučili ste niz oblika koje možete koristiti kako biste bili razumljivi Slavenima na vrlo osnovnoj razini. Ovaj je jezik, međutim, vrlo primitivan i nimalo ne iskazuje pravo bogatstvu slavenskih jezika. Dakle, ako ste dorasli izazovu, evo još nekoliko alata koje možete koristiti kako bi Slovianto izgledao i zvučao mnogo prirodnije.

Razina 2 razlikuje se od Razine 1 na dva načina:

  1. Naučit ćete o rodu u slavenskom i kako ga koristiti u Slovianto,
  2. Naučit ćete kako konjugirati glagole.

Spol​

Većina europskih jezika ima gramatički rod – engleski je jedna od rijetkih iznimaka. Nije više nego logično da su riječi koje označavaju muške osobe uvijek muškog roda, a riječi koje označavaju ženske osobe uvijek ženskog roda. Ideja gramatičkog roda je, međutim, da svaka imenica ima rod, čak i ako ne postoji nikakva logička veza između tog roda i značenja riječi. U francuskom, na primjer, le vin „vino” je muškog roda, a la bière „pivo” je ženskog roda. U njemačkom, der Wein „vino” također je muškog roda, ali das Bier „pivo” je srednjeg roda. Rod imenice ne utječe samo na član, već i na pridjeve, posvojne zamjenice i druge riječi koje modificiraju tu imenicu. Francuzi imaju un bon vin froid „jedno dobro hladno vino”, ali une bonne bière froide „jedno dobro hladno pivo”.

Svi slavenski jezici imaju tri roda: muški, ženski i srednji. Na prvoj razini Slovianto spol ne igra nikakvu ulogu, jer nije bitan za komunikaciju na najosnovnijoj razini. Mala djeca često griješe sa spolom, ali se ipak mogu razumjeti. Što ne mijenja činjenicu da dobry žena „dobra žena” zvuči nespretno, jer je žena ženski, a završetak -y muški. Možete učiniti da vaš Slovianto izgleda i zvuči mnogo prirodnije ako uzmete u obzir i spol. Utvrditi rod imenice nije nimalo teško jer je u gotovo svim slučajevima dovoljno pogledati riječ da bi se saznao njezin rod, što znači da nema potrebe posebno učiti rod.

Imenice​

Da biste saznali je li neka riječ muškog, ženskog ili srednjeg roda, dovoljno je pogledati završetak:

  • Riječi muškog roda uvijek završavaju na suglasnik:

    • muž „čovjek”
    • syn „sin”
    • dom „kuća”

  • Riječi na -a su ženskog roda:

    • žena „žena, žena”
    • duša „duša”
    • voda „voda”

  • Riječi na -o i -e su srednjeg roda:

    • slovo „riječ”
    • děte „dijete”
    • morje „more”

  • Postoji i skupina riječi ženskog roda koje završavaju na suglasnik. Kao pravilo, zapamtite da su većina ovih riječi koje završavaju na -ost:

    • kost „kost”
    • velikost „veličina”

Postoji nekoliko iznimaka, ali u ovom trenutku ne morate brinuti o njima.

Na prvoj ste razini naučili da je nastavak množine -i. To dobro funkcionira za imenice muškog i ženskog roda, međutim, u slučaju imenica srednjeg roda bolje je umjesto toga koristiti -a:

  • slovo → slova „riječi”
  • děte → děta „djeca”
  • morje → morja „mora”

Pridjevi​

Nemaju samo imenice rod, isto vrijedi i za pridjeve i slične modifikatore. Baš kao u francuskom i njemačkom, slavenski jezici imaju rodno slaganje. To znači da kada uz imenicu muškog roda stoji pridjev, taj pridjev ima oblik muškog roda, imenica ženskog roda dobiva oblik ženskog roda pridjeva itd. Dobry žena izgleda pomalo djetinjasto i nespretno, jer kombinira imenicu ženskog roda s pridjev muškog roda. Stoga zapamtite sljedeće stvari:

  • Muški završetak je -y ili -i. Ovo je oblik dat u rječniku:

    dobry muž „dobar čovjek”

  • Završetak u ženskom rodu je -a:

    dobra žena „dobra žena”

  • Srednji rod je -e:

    dobre děte „dobro dijete”

  • Za sve rodove nastavak množine je -e:

    • dobre muži „dobri ljudi”
    • dobre ženi „dobra žena”
    • dobre děta „dobra djeca”

Isto što vrijedi za pridjeve, vrijedi i za posvojne, pokazne, odnosne, neodređene zamjenice, kao i za brojeve.

  • Posvojne zamjenice moj „moj”, tvoj „tvoj, tvoj”, naš „naš”, vaš „tvoj (m.)”, svoj „svoj” i čij „čiji” imaju iste nastavke kao pridjevi (osim u muškom rodu): moj (m.r.), moja (ž.r.), moje (s.r.), moje (m. ). Isto vrijedi i za upitnu zamjenicu koj „koji”:

    • moj muž „moj muž”
    • tvoja žena „vaša žena”
    • naše děte „naše dijete”
    • koje prijatelji „koji prijatelji”

  • Posvojne zamjenice trećeg lica (jego „njegov, njegov”, jej „njen”, jih „njihov”) se ne mijenjaju (to je zato što te riječi nisu striktno posvojne zamjenice, već doslovno nešto znače poput "od njega", itd.):

    • jego žena „njegova žena”
    • jih prijatelji „njihovi prijatelji”

  • Pokazna zamjenica toj ima oblike ta (ž.r.), to (s.r.) i te (m.), umjesto *toja, *@@ 83... (isto vrijedi, naravno, za tutoj i tamtoj):

    • toj muž „ovaj čovjek”
    • ta žena „ta žena”
    • to děte „ovo dijete”
    • te prijatelji „ovi prijatelji”

  • Odnosna zamjenica ktory ponaša se kao pridjev:

    • žena, ktora čita „žena koja čita”
    • děte, ktore ja viděl „dijete koje sam vidio”

  • Broj jedin „jedan” ima oblike jedna (ž.r.) i jedno (s.r.):

    • jedin muž „jedan čovjek”
    • jedna žena „jedna žena”
    • jedno děte „ovo dijete”

Glagoli​

Sadašnje vrijeme​

infinitive děla-ti prosi-ti nes-ti
ja děla-m prosi-m nes-e-m
ty děla-š prosi-š nes-e-š
on/ona/ono děla prosi nes-e
my děla-mo prosi-mo nes-e-mo
vy děla-te prosi-te nes-e-te
oni děla-j-ut prosi-j-ut nes-ut

U Slovianto razini 1 naučili ste da se sadašnje vrijeme tvori dodavanjem završetka -(e)t na korijen: ja děla-t "ja radim", vy prosi-t "ti pitaš", oni nes-et "oni nose". Za slavensko uho to, međutim, zvuči neprirodno, jer svi slavenski jezici sklanjaju svoje glagole za lice i broj. Da biste ostavili bolji dojam, mnogo toga možete dobiti učenjem i nekih od ovih osobnih završetaka.

Dakle, vrijeme je da zaboravite kraj -t! Umjesto toga zapamtite sljedeće završetke: -m, -š, -Ø (bez završetka) u prvom, drugom i trećem licu jednine i -mo, -te, -ut u prvom, drugom i trećem licu množine. Kada korijen završava samoglasnikom, umetnite -j- ispred završetka -ut. Kada korijen završava na suglasnik, umetnite -e- ispred preostalih završetaka. Pogledajte tablicu s desne strane za neke primjere.

Završetak -š i osobna zamjenica ty trebali bi se koristiti samo za obitelj, prijatelje, djecu itd. U ostalim slučajevima, ljudima se obraćajte u drugom licu množine (vy, -te).

Prošlo vrijeme​

infinitive děla-ti prosi-ti nes-ti
ja (m.), ty (m.), on děla-l prosi-l nes-l
ja (f.), ty (f.), ona děla-la prosi-la nes-la
ono, to děla-lo prosi-lo nes-lo
my, vy, oni děla-li prosi-li nes-li

U prošlom vremenu glagoli se ne konjugiraju prema licu. Međutim, oni su konjugirani za spol. Ovo se može činiti čudnim, ali objašnjenje je prilično jednostavno: oblik dělal zapravo je particip, što znači nešto poput „učinio”, i zato se slaže sa subjektom u rodu i broju, ali ne i lično. Obrasci su oni prikazani u tablici s desne strane.

Futur​

Buduće vrijeme nastaje kombinacijom budućeg vremena glagola byti „biti” s infinitivom. Oblici su isti kao da je glagol *bud-ti konjugiran u prezentu: ja budem dělati, ty budeš dělati, on bude dělati, itd.

Uvjetna​

Kondicional se formira dodavanjem čestice by u prošlo vrijeme, te stoga podliježe slaganju rodova: ja by dělal „Ja (m.r.) bih učinio/učinio/bila sam”, ty by dělala „ti (ž.r.) učinili bismo/učinili”, my by dělali „učinili bismo/učinili”.

Imperativ​

infinitive děla-ti prosi-ti nes-ti
2nd sg. ("Do!") děla-j prosi-j nes-i
2nd pl ("Do!") děla-jte prosi-jte nes-ite
1st ("Let's do!") děla-jmo prosi-jmo nes-imo

Osim oblika imperativa koji ste već naučili (2. lice množine), postoje i oblici imperativa za 2. lice jednine i 1. lice množine. Završeci su -j (2 sg.), -jmo (1 pl.) i -jte (2 pl.) iza samoglasnika i -i (2 sg.), -imo (1 pl. ) i -ite (2 pl.) iza suglasnika. Dakle, dělajte znači "učini!" i može biti usmjereno na više ljudi odjednom, ali može poslužiti i kao pristojniji oblik jednine, dok se dělaj smije koristiti samo za prijatelje, obitelj i djecu. Dělajmo znači: „Učinimo”.

Glagol biti"​

present past future conditional imperative
ja jesm byl (-a) budem by byl (-a) —
ty jesi byl (-a) budeš by byl (-a) budi
on
ona
ono		 jest byl
byla
bylo		 bude by byl
by byla
by bylo		 —
my jesmo byli budemo by byli budimo
vy jeste byli budete by byli budite
oni sut byli budut by byli —

Budući da sve navedeno također utječe na jedini nepravilni glagol u Slovianto, byti „biti“, evo njegove potpune konjugacije.

Ogledni tekst​

Naše selo​

Iz vse možlive města, kde žijut ljudi, ja naj-mnogo ljubim male selo, daleko od šumny grad, s jego mala společnost. Ono ne ima prěpolnjene bloki, jedino male drevenne domki. Jest to proste i malovatelne město dlja žitje, s žiteli, čije lica sut ravno znane kak cvěti v naš sad. To jest zatvorjeny svět s nemnogo ljudi, blizko sjedinjene kak mravki v mravska kopa, pčeli v pčelnik, ovci v ovčarnija, mniški v konvent, ili morniki na korabja – kde vsekto zna vsekogo i vsekto jest znany od vsekogo, kde vsekto interesova se v vsekogo i vsekto može imati nadeja, že nekto interesova se v jego.

Kak milo bylo by zanuriti se v to srdečne čutje od ljubjenje i neznane običaji, sobrati se i byti prijatelji s te vse jedinstvene ljudi okolo nas! Tako, že my budemo znati vse zakutki i povrati od tenke ulici i solnečne luki, ktore my prohodimo vsaki denj. Mala socialna grupa, ktora jest selska společnost, jest to, za čto poezija i proza blagodarijut naj-mnogo. Dolga, raztegnjena draga, ktora bludi se v mily, teply denj i prěhodi črěz velika, široka draga, polna od avta i tiri. Vy hočete putovati s mene, dragi čitatelj? Put ne bude dolgy. My načinamo na dolina konec i odtudy my budemo pohoditi v vrh.

Pravne informacije
This article has been ponovno objavljeno with the permission of its original author, Jan van Steenbergen.