Skip to main content

Aroma

Automatski prijevod
Ovaj članak je automatski preveden i može sadržavati greške. Pružanje prijevoda na više od deset jezika je izazovan zadatak i radujemo se vašoj pomoći. Kontaktirajte nas na Discord ako nam želite pomoći da poboljšamo kvalitet naših prijevoda. Alternativno, možete predložiti popravke direktno putem GitHub.

Međuslavenski dijalekti​

Interslavenski jezik treba da bude što više u središtu slavenskih jezika, a mi se trudimo da ponudimo rešenja koja su najbolja za sve Slovene zajedno, izbegavajući da karakteristike pojedinih podgrupa prevladaju. Ova rješenja, međutim, nisu uvijek idealna za komunikaciju između podskupine slavenskih govornika: ono što je najbolje u Bugarskoj ili Hrvatskoj nije nužno najbolje u Poljskoj ili Rusiji. Interslavic bi trebao biti dovoljno fleksibilan da ponudi rješenja za sve ove različite vrste komunikacije. Ovo se može realizovati na četiri različita nivoa:

  • Na leksičkom nivou. Međuslavenske riječi su odabrane za maksimalnu razumljivost među najvećim mogućim brojem Slovena, ali nije uvijek moguće pronaći riječ koja je svima razumljiva. Očigledno, reč koju obično razumeju zapadni i istočni Sloveni, a nepoznata južnim Slovenima neće biti od velike pomoći u komunikaciji sa Srbima ili Bugarima. Iz tog razloga, rječnik ponekad nudi sinonime, pri čemu jedna riječ pokriva jedan dio slovenske teritorije, a druga riječ drugi, omogućavajući korisnicima da odaberu riječi koje su razumljive određenoj podgrupi.
  • Na fonološkom nivou. Čak i ako se riječ pojavljuje u svim slovenskim jezicima, ne mora nužno zvučati svuda isto. Na primjer, Rusi i Ukrajinci koriste korova za kravu, Poljaci i Lužički Srbi krowa, Česi, Slovaci i Južni Sloveni krava. Za Rusa je krova lakše razumjeti nego krava, ali nema razloga da ga Česi i/ili Slovaci koriste u komunikaciji sa Južnim Slovenima, na primjer.
  • Na ortografskom nivou. Pisani međuslavenski jezik može se učiniti poznatijim govornicima određenih jezika korištenjem pravopisa sličnog njihovom. Na primjer, da bi se prilagodili govornicima ruskog, moglo bi se koristiti я, ю i й umjesto obrazaca sa ćiriličnim ј.
  • Na gramatičkom nivou. Na primjer, izbjegavanjem upotrebe infinitiva i padeža imenica pri obraćanju Bugarima.

Proces dodavanja lokalne boje kako bi međuslavenski izgled i zvuk učinili poznatijim govornicima određenih jezika naziva se „aromatizacija“. Mogućnosti su beskrajne: za svaki slovenski jezik ili dijalekt moguće je stvoriti „nacionalnu” ili „regionalnu” verziju, koja će po svoj prilici dati izvornom govorniku utisak smiješne, ali savršeno razumljive varijacije njegovog vlastitog jezika. . Osim toga, aroma se postiže ne samo prilagođavanjem interslavenskog jezika slušaocu/čitaocu, već je gotovo neizbježno određena i jezikom govornika/pisca. Ako uporedite međuslavenski koji je napisao Poljak i međuslavenski koji je napisao Srbin, razlike se lako mogu prepoznati.

Otišlo bi predaleko da se opiše svaki mogući aromatizirani oblik međuslavenskog. Zato se fokusirajmo na forme namijenjene samo većim grupama, što se može ostvariti pridavanjem veće težine razumljivosti od strane nekih Slovena nego drugih. Budući da Interslavic koristi sistem glasanja kao alat za kompilaciju riječi, gramatičkih završetaka i zvukova, ishod glasanja se može promijeniti kada se određenim jezicima da manja težina ili se potpuno eliminišu. Stoga, umjesto da koristimo rješenja koja najbolje funkcioniraju za sve Slovene u cjelini, koristimo karakteristike koje su tipične samo za podskup slovenskih jezika. Rezultat se može opisati kao „dijalekti“, neki pod više utjecaja istočnoslavenskog, neki pod utjecajem južnoslavenskog itd.

Aroma u izgovoru​

Flavorizacija v izgovoru

Osnova za manipulaciju međuslavenskom je etimološka abeceda, skup neobaveznih slova koja zapravo nemaju vlastiti izgovor, već predstavljaju foneme čiji se izgovor razlikuje od jezika do jezika. U međuslavenskom se mogu koristiti za prenošenje dodatnih etimoloških informacija, ali se mogu koristiti i u drugu svrhu: pisanjem i/ili izgovorom na drugačiji (nestandardni) način, tekst se može prilagoditi tako da se bolje razumije od strane govornika određene grupe jezika.

Izgovor y razlikuje se od i samo na ruskom, beloruskom, poljskom i lužičko-srpskom; u južnoslovenskim jezicima, u ukrajinskom i u govornom češkom i slovačkom, spojio se sa i. Stoga, ako se obraćate samo publici Južnih Slovena, apsolutno je preporučljivo zamijeniti sve y sa i.

Samoglasnik ě se spojio sa e u je (u ruskom i poljskom) ili e (u slovenačkom, srpskom i makedonskom), ali se u ostalim jezicima različito razvio u i, ije, je, ja ili a (dok e uvijek ostaje tvrd e). Kao rezultat toga, lik ě ima odlične kompromisne kvalitete: Srbin može da čita rěč kao svoj reč, Hrvat kao svoj riječ, Ukrajinac kao svoj rič. Za Ruse i Poljake, razlika je irelevantna.

Obično se (istorijski nazalni) samoglasnik ę piše i izgovara kao e, ali ovo je karakteristika tipična za južnoslovenski. Sjevernoslovenski okus može se postići zamjenom sa ja (nakon mekog suglasnika a).

Samoglasnik ų odgovara u u većini slovenskih jezika, osim poljskog (ą/ę), slovenačkog (o), makedonskog (a) i bugarskog (ъ).

Slovo å ne postoji ni u jednom slovenskom jeziku kao posebna fonema. Međuslavenski koristi a u ovoj poziciji, kao i staroslavenski, južnoslovenski, češki, slovački i mnoge reči na ruskom. Da bi se tekstu dalo više sjevernoslavenskog okusa, umjesto toga se može koristiti o.

Slovo ȯ predstavlja jak tvrdi jer (ъ). Istočnoslovenski, slovački, gornjolužički i makedonski ovde imaju o, slovenački i preostali zapadnoslovenski jezici e, srpskohrvatski a i bugarski ъ (ă). Interslavic ima o na ovoj poziciji, ali za više zapadnoslavenski ukus možete koristiti e.

Slovo ė predstavlja jak mekani jer (ь). U svim slovenskim jezicima se razvio u e, osim u srpskohrvatskom koji ima a.

Kada ispred r ili ŕ stoji suglasnik, a ne iza njih samoglasnik, oni čine poseban slog, koji se izgovara više manje kao ǝr i ʲǝr. U češkom, slovačkom, slovenačkom, srpskohrvatskom i makedonskom jeziku spojili su se u slogovni r. Za više sjeverno/istočnoslavenskog okusa, možete napisati or za slogovno r i er za slogovno ŕ.

Suglasnik g se više izgovara kao aspirirani h u ukrajinskom, bjeloruskom, češkom, slovačkom i gornjolužičkom jeziku.

Dok standardni interslavenski ima dva omekšana suglasnika (lj i nj), etimološka azbuka ih ima sedam: ĺ ń ŕ t́ d́ ś ź (imajte na umu da su lj i nj identični ĺ i ń). Preostalih pet uglavnom nema u južnoslovenskom, ś ź takođe u češkom i slovačkom i ŕ u slovačkom i beloruskom. Ako želite tekstu dati više sjevernoslavenski izgled, zaslužuje preporuku da ih sve uključite. U tom slučaju bi, naravno, bilo logično da su svi umekšani suglasnici označeni na isti način: mekim znakom ь u ćirilici, akutom ili karonom (háček) u latinskom pravopisu. Umjesto korištenja ľ ili ĺ (obojica se susreću samo na slovačkom), također je moguće koristiti l za meki ʎ i ł za tvrdi l. Ova metoda se koristi u poljskom, lužičkosrpskom i nekim oblicima bjeloruskog Łacinka i ukrajinskog Latynka.

Slova ć i đ se obično prikazuju kao č i dž, ali u južnoslovenskoj aromi mogu se zadržati (napisano ћ i ђ ćirilicom). Nikada nemojte koristiti ћ i ђ za ть i дь, jer su to zasebni etimološki entiteti!

Konačno, sekvenca šč (ćirilica: шч) može se aromatizirati št na južnoslovenskom. Na ćirilici se može pisati i щ.

Sjever i jug​

Opet, broj mogućih kombinacija među jezicima je gotovo beskonačan, i otišlo bi predaleko da se opiše svaki mogući aromatizirani oblik međuslavenskog. Najočitije razlike između slovenskih jezika mogu se pokriti sa dva različita modela okusa (pored „standardnog” međuslavenskog): onim koji je više orijentiran na sjever (fokus na ruski, bjeloruski, poljski i lužički jezik, sa sekundarnim fokusom na češki, slovački i ukrajinski), i više južnjački orijentisan (usredsređen na južnoslovenski, takođe sa sekundarnim fokusom na češki, slovački i ukrajinski). Na osnovu prethodnog paragrafa, mogli bi izgledati kako slijedi (žuta polja su ona u kojima se aromatizirani oblik razlikuje od standardnog):

y ě ę ų å ė ȯ syll. r ŕ lj/ĺ nj/ń ŕ t́ d́ ś ź ć đ šč
Northern y e ja u o e o or er ľ ń/ň ŕ/ř ť ď ś ź č dž šč
Southern i ě e u a e ă r lj nj r t d s z ć đ št

Osim toga, u infinitivu sjeverne arome završava se na -ť umjesto -ti, nominativ/akuzativ jednine prideva treba da bude -e umjesto -o (dobre detja umjesto Southern dobro děte). Sjeverna aroma favorizira relativnu zamjenicu ktory, dok južna aroma favorizira koj. Isto tako, u slučaju prefiksa @vy-/iz-, prvi je orijentiran na sjever, a drugi na jug. Kod južnjačke arome prijedlog dlja „za” treba zamijeniti sa za.

Aroma u pravopisu​

Flavorizacija v pravopisanju

Interslavenski se također može učiniti dostupnijim određenim grupama manipuliranjem načinom na koji je napisan. Standardna latinica je uglavnom zasnovana na slovenačkom pismu, uz dodatak y (iz zapadnoslovenskog) i ě (iz češkog i lužičkog). Ova abeceda se, međutim, bitno razlikuje od poljskog, a govornici poljskog možda neće odmah razumjeti slova poput ě ili š. Da bi im olakšali, možete na primjer zamijeniti v, č, š, ž i ě sa w, cz, sz, ż i ie. Poljacima bi se takođe pomoglo usvajanjem ę i ų iz etimološke azbuke, predstavljene kao ię i ą respektivno. Slične modifikacije se mogu napraviti i za govornike drugih jezika:

e ě ę ų č š ž g h v l lj nj
Polish-based ie ię ą cz sz ż g ch w ł l ń/ni
Czech/Slovak-based e ě ia u č š ž h ch v l ľ ň
Croatian-based e je e u č š ž g h v l lj nj

Standardno ćirilično pismo je zasnovano na srpskoj/makedonskoj ćirilici, sa dodatkom ы (iz ruskog i beloruskog) i є (iz ukrajinskog). Problematično je utoliko što istočni Sloveni ne razumeju uvek ispravno ćirilicu ј, koju imaju tendenciju da izgovaraju kao dž kao na engleskom, dok mnogim Južnim Slovenima slovo ы nije poznato. U situacijama kada je tekst predstavljen i latinicom i ćirilicom, može biti dobra ideja koristiti aromatizirani pravopis koji je posebno usmjeren na istočne Slovene, jer su Srbi i Makedonci bolje upoznati sa latiničnim pismom.

ы є ј ја ју јо је ји љ њ
Serbian/Macedonian-based и е ј ја ју јо је ји љ њ
Bulgarian-based и е й я ю йо/ьо йе/ье и ль нь
East Slavic ы е й я ю йо/ьо (й)е/ье и/ьи ль нь

Primjeri​

Priměry

Etymological alphabet​

Međuslovjańsky jest orųďje dlja komunikacije s Slovjanami. Učeńje ne jest tęžko i ne trȯvaje dȯlgo. Znajųći taky język, člověk imaje možnosť, da by izražal sę vȯ vśakoj slovjańskoj dŕžavě i råzuměl skoro vśe, čto ljudi k njemu govoręt i pišųt. S pomoćjų flavorizacije možno jest približati svoje teksty ješče bolje k regionaľnym ili městnym variantam, da by one iměli vęće vȯzhodnyh, sěvernyh, zapadnyh ili južnyh čŕt.

Northern variant, East Slavic orthography​

Меджусловяньски ест орудье для комуникацие с Словянами. Ученье не ест тяжко и не тровае долго. Знаючи такы язык, чловек имае можность, да бы изражал ся во всякой словяньской державе и розумел скоро все, что люди к ньему говорят и пишут. С помочю флаворизацие можно ест приближать свое тексты еще болье к региональным или местным вариантам, да бы оне имели вяче возходных, северных, западных или южных черт.